Da mi je još jedan dan s Galetom

Na rođendan Galiana Pahora, 17. listopada, u foajeu riječkog kazališta ‘Ivan pl. Zajc’ održat će se promocija CD-a ‘Kišni ljudi’, s duetima koje je prerano preminuli glumac snimio s Arsenom Dedićem, Severinom Vučković i kolegicom Anjom Šovagović Despot.

Iako je na albumu samo pet pjesama – jer je Galiana smrt spriječila da otpjeva sve duete koje je naumio – Ines Prajo i Arijana Kunštek, autorice pjesama, te Galianova supruga Jolanda Pahor (45) smatrale su da i taj neveliki opus zavređuju ugledati svjetlo dana. Mini CD izlazi u izdanju Dallas Recordsa, a na promociji u Rijeci brojni će se Pahorovi prijatelji prisjetiti prvaka riječkog glumišta, koji je preminuo 9. siječnja. Iako su joj još vrlo svježe i bolne uspomene na dugu u tešku suprugovu bolest, koja je njihovu malu obitelj emocionalno i u svakom drugom pogledu ispraznila, Jolanda Pahor skupila je snage da se uključi u njegov posljednji i nedovršen projekt. – Kad su me Ines i Arijana pitale imam li nešto protiv da se objavi album tih pjesama, pristala sam bez razmišljanja, jer znam da bi se Gale tome veoma veselio. Dosta je u životu pjevao, no CD ‘Kišni ljudi’ bio bi mu prvi u životu i ispunjenje njegove velike želje. Pa sam mislila da bi bila šteta da pjesme koje je uspio snimiti samo tako propadnu. Cure su se dosjetile da promocija bude baš na dan kad je rođen, 17. listopada, kad bi Gale navršio 53 godine. Ja sam se s time složila jer mislim da se mora slaviti život, a ne smrt.

Kako je živjeti bez Galiana koji je bio veliki veseljak i plemenita osoba? – Što da vam kažem. Živim dan po dan. Uspomene su još svježe, rane još bole, no briga o našem sinu daje mi snage da idem dalje. Često imam potrebu otići na groblje i to mi je neka vrsta utjehe. No, veoma mi je teško, ipak smo zajedno proveli 24 godine.

Kako i gdje ste se upoznali? – U našem riječkom kazalištu ‘Ivan pl. Zajc’. On je tada bio glumac talijanske drame, a ja sam radila kao biljeterka. Počelo je s prijateljskim druženjem, koje je preraslo u ljubav, a vjenčali smo se nakon dvije godine.

Što vas je privuklo na njemu? – Bile su to njegove oči. A malo- pomalo svidjeli su mi se njegovi stavovi o životu, njegovo plemenito srce i smisao za humor.

Kako dugo se vaš suprug bavio pjevanjem? – Galiano je, zapravo, prije počeo pjevati nego glumiti i upravo zbog toga bih htjela da mu iziđe ovaj CD. Još je1969. nastupio na Prvom pljesku, a kao nagradu za nastup osvojio je sat koji i danas čuvam negdje među njegovim stvarima. Osim toga, često je nastupao na festivalima, a zadnji put prije dvije godine na Dori s Anjom Šovagović Despot, s kojom je izveo pjesmu pjesmu “Teatar”. Kako ste saznali za bolest ? – Da je teško obolio, saznali nekoliko dana nakon njegova pedesetog rođendana, kad je napokon otišao na pregled želuca jer je već dugo imao problem s apetitom i gutanjem. Dijagnoza je za oboje bila veliki šok jer se karcinom već proširio na cijeli želudac i morao je hitno na operaciju. No, nakon prvog šoka, nekako se u nas vratio optimizam jer smo poznavali ljude koji su se izvukli i iz težih situacija. Mene nada nije napuštala sve do pred sam kraj, a Galiano je bio realniji jer je posljednjih četiri mjeseca bio svjestan da ipak nema izlaza. I nije se ustručavao govoriti o tome.

Ines Stipetić

Intervju u cijelosti možete pročitati u tiskanom izdanju Glorije broj 719, koja je na kioscima od četvrtka, 16. listopada 2008., ili se pretplatite na PDF izdanje.