Da ne bude prekasno...

Tek mi je 15 godina, a puna sam problema. Zaljubljena sam u mladića koji gleda drugu, a na mene se ne obazire. Roditelji su mi staromodni: ne shvaćam kako ne vide da više nisam djevojčica i kako mi je potrebna sloboda: veliki grad u kojemu živim pun je lijepih i zanimljivih događaja. Već mi je preko glave njihovo stalno zapitkivanje kamo idem, što radim, s kime se družim? Nisu zadovoljni kako govorim, moji izrazi su za njih prostački, ali moji prijatelji i prijateljice govore isto. Ne sviđa im se i prigovaraju ako dolazim kući poslije 23 sata. Ne slažu se ni kako se odijevam, kažu da je to čista ludost. Sve u svemu, imam osjećaj kao da sam u zatvoru. Najradije bih im u uho zavikala: pustite me da živim i nemojte me gnjaviti. Imam li pravo? Buntovnica

Vjerojatno ćete jednom požaliti ovo pismo. To će biti onda kad shvatite kako su za vas bili u pravo vrijeme zabrinuti, jer ste plivali u nemirnim vodama puberteta, buntovni, ljuti na sebe i druge, netrpeljivi i nekritični. Oni vam žele dobro, nisu zbog toga staromodni. Samo su zabrinuti. Boje se za vas, brinu se za vas, boje se slobode koju bi vam dali, svjesni da s petnaest godina ne biste znali s njome pravilno postupati. Zapitkuju kamo idete, jer, možda, strepe da se ne vratite, veliki grad guta svoje žrtve. Zanima ih kakvi su vam prijatelji jer ih ima i loših; što radite, jer još niste dovoljno svjesni da možete raditi i loše. Kulturno izražavanje odaje dobro odgojenog čovjeka, neobično važno za budući život. Kao i odjeća. Neukusna i pretjerana ostavlja loš dojam. Loš dojam je nužan, jednom će vam možda otvoriti neka važna vrata. Imate osjećaj da ste u zatvoru? Vaši roditelji upravo rade na tome da se to ne dogodi, jer vas loše društvo u koje, možda, imate beskonačno povjerenje, može baš onamo odvesti. Možda sam staromodna. Negdje duboko u sebi mislim da nisam. U svakom slučaju, oprostite što sam vas gnjavila.