"Da sam barem prije..."

Dok vam pišem ovo pismo, razjeda me velika tjeskoba: rano je jutro, točnije, 5.05 sati, nisam mogao spavati. Sve je počelo prije godinu i pol. Ona je udana i pred razvodom, meni su 23, a njoj je 35 godina, u braku sam godinu i pol. Bilo me nje strah, previše je samostalna, počeo sam je izbjegavati, ali je ona malo-pomalo nalazila načina da stupi sa mnom u kontakt. Na početku je pao samo jedan poljubac s moje strane, a onda su se prije pola godine zahuktale SMS poruke, prešli smo na seks-teme, a ona me otvoreno pozvala u krevet. Htjela je sa mnom spavati, ali sam joj rekao da nisam spreman. Više puta me pokušala odvući u hotel u kojemu je odsjedala, ali nisam se usudio. Bila je ovdje prije 14 dana i opet me zvala da dođem u hotel, ali sam odbio, predložio sam joj kafić. Otada kao da je propala u zemlju, odgovorila je s nekoliko SMS poruka, ali kratko, bez emocija i seks-odgovora. Bojim se da se povukla. Onda me prije mjesec dana pitala želim li je? Odgovorio sam da je želim, ali da nisam spreman. Mislim da me voli, ali joj je dosadilo moje otezanje. Opet me pozvala u hotel, a ja sam je opet pozvao u kafić, ali to mora da joj se nije svidjelo. Imam osjećaj da sam je izgubio, a bez nje se osjećam kao bez baterija. Toliko patim da sam smršavio nekoliko kilograma, ne spavam noćima, izbjegavam seks sa svojom ženom. Nitko me nije tako potresao kao ona. Nemam volje ni za što. Bezvoljan

Vi i dotična gospođa vodite zanimljiv dvoboj: ona napada, a vi se povlačite. Ona pokušava ponovno, vi ponovno uzmičete. Ona vas poziva u hotel, vi kažete da niste spremni. Ona je ljuta, pa je pozivate u kafić na kavu, mislite, to je jednostavnije nego ići u krevet. Ona je i dalje ljuta, ne pokazuje nikakve emocije, vi se bojite da se povukla. Više nije ljuta, ponovno vas mami u hotel u kojem odsjeda, vi ponovno kažete da niste spremni. Ona strpljivo nudi krevet, a vi njoj stalno nudite kavu. Postupno gubite bitku: ne spavate noćima, gubite kilograme, držite se daleko od vlastite žene. Dotična gospođa blistavih 35 godina malo se odmorila od vaših odbijanja pa ponovno kreće u napad, ali opet uzalud. Opet kava! Još ste mladi pa ne znate za poslovicu da ako neka žena nema u sebi ni trunka razvrata, ona je po pravilu suhi prut. Sad vam postaje jasno da nije prut, a da ćete vi na kraju izgubiti bitku: ona će popiti kavu u kafiću, a vi ćete otići u hotel. I otišli ste. Više nema kave. Ona se udala, a vi se osjećate kao bez baterija. Opet je 5.05 sati, vi još ne spavate, opet nekoliko kilograma dolje… Kako je mogla? Žena vas pita što vam je? Vi odmahujete rukom. “Skuhaj mi kavu!” U daljini silueta hotela. Smiješite se svojoj ženi i u sebi mislite: “Da sam barem prije…” Baš fino!