Danas nije više jučer...

Razumijem kako u svakom od nas postoje dva JA. Jedan je onaj koji smo dobili odgojem, kasnije položajem u društvu, gdje se nastojimo ponašati onako kako dolikuje dobro odgojenom, školovanom i cijenjenom pripadniku ovog doba. U drugom JA začahurena su sva naša htijenja, želje i razmišljanja koje možemo rijetko kome pokazati ili razgovarati o njima, jer se kose s prvim JA. Ovo drugo JA to smo mi, bez licemjerja, uglađenog ponašanja i glumljenja svojih osjećaja. Zašto bi, na primjer, bilo smiješno da žena srednje dobi bez bračnih obveza mora kriti svoje nježne osjećaje prema mlađem muškarcu, zašto ljudi gotovo normalno prihvaćaju odnos starijeg muškarca s mladom ženom? Takve se veze najčešće tumače materijalnom koristi, što može i ne mora biti. Ja ipak vjerujem da se dio takvih odnosa temeljio na dubokoj čežnji za ljubavlju, pažnjom, na nečemu što pravodobno nismo stigli, znali ili smjeli imati. Razumijem da su gledišta raznih generacija drugačija, ali ipak glasam za vezu žena i muškaraca razne životne dobi ma koliko one trajale. Svima nam je potrebna ljudska bliskost i neki nježni dodiri bez obzira na godine života.

U članku jednog časopisa bio je naslov: NAJVAŽNIJA JE LJUBAV. Kreću li se i vaše misli u tom smjeru?

Mlada u duši

Da, moje se misli kreću negdje u istom smjeru kao i vaše. Treba još skinuti glazuru godina jednog ili drugog ili oboje i već su poželjan par. To je stoga što u svakom pogledu zreliji muškarac može biti sjajan par mlađoj ili čak mladoj ženi, sve do granice smiješnih kombinacija.

U čemu je šarm tih razlika? Ona u njemu nalazi potvrdu muškosti s nekim sitnim ili krupnijim dodatkom godina, on je očaran što ga mlađa od njega hoće. Privlačna je varijanta i žene prosječne dobi i mlađeg muškarca: on je pomlađuje upravo toliko da ne bude smiješna, a ona mu indirektno pomaže da istakne svoju muškost u najboljem obliku. Danas u gomili kombinacija ima toliko varijanata da više ništa nije smiješno i da je istodobno smiješno sve. Ona mu vraća slast pozne mladosti, a on joj poklanja zrelost jabuke kojom je Eva zavela Adama. Danas više ništa nije smiješno, osim ako je smiješno ludo. Ipak se još uvijek nisu izgubila pravila kojih su se nekada više-manje svi pridržavali, ali istodobno nije prestalo biti šokantno da se više ne pridržavaju. Da, glasam za vezu žene i muškarca raznih životnih dobi: ona je toliko emancipirana koliko je on tašt. Ili obratno.

Samo u tom (bračnom) konglomeratu mora biti topline, ljubavi, strasti prema godinama, sklada, jer bez ovog posljednjeg sve pada u vodu i pretvara se u ništa, poput balona koji ubodom sitne igle više ne lebdi u sferi osjećaja, nego kao krpa pada na zemlju. Postojanje parova raznih godina izraz je moderne slobode: može se sve i nitko se ničemu ne čudi sve do točke kad se prekorači granica elementarne ozbiljnosti. Tada se postaje smiješan.