Bio je to labuđi pjev – mogao bi se opisati nastup 43-godišnjeg TV voditelja Davora Meštrovića , koji je ispao iz showa Zvijezde pjevaju nakon što je sa Žanamari Lalić otpjevao hit Prljavog kazališta “Mi plešemo”. Meštrovo se “falšanje”, naime, žiriju nije sviđalo od prve emisije, a Husein Hasanefendić Hus mu je čak zabranio pjevati pjesme njegove grupe Parni valjak. No, od ispadanja ga je spasila publika, kojoj je njegova nesigurna intonacija očito bila simpatična.
Je li vam žao što morate napustiti show? – Nisam bio ni previše žalostan, ni jako veseo, ali sam osjetio olakšanje. U tri tjedna, naime, morao sam se suočiti s pjevanjem uživo i pred žirijem, a moj je stav da sve što radim, radim kao da mi je to zadnje u životu: srčano i predano. A kako su svi primijetili da iz emisije u emisiju napredujem, odlučio sam nastaviti odlaziti na satove pjevanja kod profesorice Denis Vasilj, koja je lani za istu ovu emisiju podučavala i moju kolegicu Katju Kušec. Znači li to da ste odlučili baciti rukavicu u lice estradnjacima? – Ne. Želim poraditi na svom glasu, a ne početi estradnu karijeru. Sretan sam što mi je prijateljica preporučila profesoricu Vasilj, koja je zaslužna što zvučim sve bolje i bolje. Jer, nije ista stvar snimiti pjesmu, koja se naknadno obrađuje i miksa u studiju, kao što sam napravio s ekipom Dobro jutro, Hrvatska, ili pjevati uživo. Kad sam na audiciji za show, u koji su me pozvali urednici, otpjevao “Can’t Take My Eyes Off You”, nitko nije imao primjedaba. Sasvim sam dobro zvučao i na probama za prvu emisiju, sve dok nije trebalo izaći na pozornicu. I onda je nastao šok: publika vrišti, orkestar svira, monitor mi je daleko, trese me trema…
Što ste poduzeli da to promijenite? – Nakon prve emisije svakodnevno sam sat do dva vježbao s profesoricom Vasilj, koja mi je usadila vjeru u moje glasovne sposobnosti. A krvavo sam radio i s partnericom Žanamari Lalić: vježbali smo dvaput tjedno u televizijskom studiju. Znate li ijednu njezinu pjesmu? – Samo “Crni leptire”.
Kolegica Katja Kušec izjavila je da zaista ne znate pjevati. Je li vam dala neki savjet? – Rekla mi je: “Sam si u ovome i svi će te lupati po glavi, ali moraš izdržati. Ostat ćeš u emisiji sve dok te publika podržava”.
Je li bilo suza u vašoj obitelji kad ste ispali? – Nije, nakon showa odveli smo 12-godišnju Martu i devetogodišnjeg Nikolu na hamburgere u McDonald’s, kao što smo im i obećali. Supruga Senka mi je rekla da sam iz showa ispao kao pravi gospodin, pjevajući najbolje dotad. Je li istina da je zbog vašeg pjevanja dobila glavobolju? – Ne, nego je bila jako napeta prije glasovanja u drugoj emisiji, pa je popila tabletu. Jedino tada, naime, obitelj nije bila u studiju, nego su show gledali na televiziji, a Senka je vidjela da imam veliku tremu prije nego što sam trebao otpjevati pjesmu “Purple Rain”.
Kako biste ocijenili svoje pjevanje? – Prije showa dao bih si ocjenu 2 do 3, a sada 3 do 4.
Biste li nastupili i u Plesu sa zvijezdama? – Zvali su me, ali nisam prihvatio. No, znam plesati: Senka i ja smo prije 15 godina išli u plesnu školu, kako bismo mogli otplesati prvi valcer na našem vjenčanju.
Pjevate li i inače? – Ponekad, s dečkima na pivu. Obično počnem pjevati između prvog i drugog piva, treću već ne bih podnio, a uz pratnju tamburaša najčešće su nam na repertoaru pjesme “Tko te ima taj te nema”, “Ja se konja bojim”…
A kod kuće? – Kad nešto radim, znam zapjevušiti. Ali, zato rado slušam CD-e, obožavam filmsku glazbu i operu, a omiljeni mjuzikl mi je “Fantom u operi”. Draga mi je i ABBA, a od domaće glazbe volim sve što razgaljuje dušu pa mi je Gibonni na prvom mjestu. Jedan od njegovih bliskih suradnika čak nam je sugerirao da pjevamo “Dvije duše” u kategoriji rock-pjesme, ali urednici to nisu odobrili. Inače, Gibonni je javno poručio kako mu ne bi smetalo da izvodimo njegovu pjesmu, bez obzira koliko falšali.
Je li netko u vašoj obitelji lijepo pjevao? – Ne sjećam se, iako mislim da su mamini roditelji, školski učitelji koji su se u Zagreb doselili iz Livna, kao pedagozi morali znati pjevati. Obitelj tate Antuna doselila se iz Iloka i nitko se nije bavio umjetnošću: otac je radio kao rukovoditelj u tvornici žarulja, mama Josipa u Plivi, a devet godina stariji brat Krešo je doktor elektrotehnike.
Za što su vaša djeca talentirana? – Marta već sedam godina pleše u ritmičkoj grupi, a Nikola igra nogomet i tri godine ide na glumu u ZeKaeM-u.
Tko je gazda u vašoj kući? – Supruga voli reći da sam ja, ali zbilja se oko svega dogovaramo. Ali u uređenju stana i kupnji stvari za kuću njezin je odabir presudan. Opušta me vođenje financija i plaćanje računa, a kako volim da su stvari uredno složene i da je sve čisto, svaku večer perem podove.
Zašto ste opsjednuti engleskim džentlmenima: volite odijela po mjeri, ručno rađene cipele, košulje i kravate? – Volim kvalitetu i tradiciju, kao i moja supruga, jer ta odjeća izgleda isto i nakon 20 godina nošenja. Volim englesku modu koja uvijek izgleda malo retro, sviđa mi se klasični stil glumačkih zvijezda Audrey Hepburn i Caryja Granta, te klasične naočale poput modela wayfarer tvrtke Ray-Ban. Popisao sam u mobitel desetak modela Ray-Ban naočala, koje su već pedeset godina klasika, kako bih ih kupio ako negdje naletim na sniženje.
Izjavili ste i da često odlazite krojačima. Zašto? – Nisam savršeno građen i kad kupujem odijela, često moram skratiti nogavice na hlačama ili rukave na sakou. Oduševljava me krojački zanat zbog preciznog krojenja i šivanja, stavljanja gumba i zatvarača, usklađivanja pruga…
Otkud strast prema cigarama? – Sviđaju mi se jer su profinjene, lijepo izgledaju i imaju poseban okus, prigodne su nakon dobrog obroka, pašu uz fina pića, čokoladu i začinjenu hranu… U prosjeku popušim jednu tjedno, najčešće nedjeljom nakon dobrog ručka.
Marijana Marinović