Đelo Jusić (72), istaknuti skladatelj, odličan gitarist, prvorazredni aranžer i dirigent, koji je karijeru počeo prije pola stoljeća s Dubrovačkim trubadurima, u povodu 20. godišnjice hrvatske neovisnosti predstavlja svoj oratorij ‘Istina o Gradu slobode’ i dokumentarni film koji je snimao na ulicama ratnog Dubrovnika i čiji su fragmenti – prije premijere u zagrebačkoj Koncertnoj dvorani ‘Lisinski’ – prikazani samo pred haškim sucima i istražiteljima.
Kako je nastajala vaša “Istina o Gradu slobode”? – Oratorij “Istina o Gradu slobode” nije skladateljska imaginacija nego notama zabilježena istina o životu u Dubrovniku. Neki autori u povijesti glazbe svoje su oratorije pisali godinama, a moj je nastao tijekom opsade Dubrovnika kad su u samo nekoliko mjeseci ratni događaji prestizali jedan drugoga. Radio sam na njemu dva do tri mjeseca.
Prije izvedbe oratorija, zakazane za 6. prosinca u “Lisinskom”, prvi put bit će prikazan i vaš dokumentarni film o napadu na Dubrovnik: odakle vam hrabrost da, umjesto u skloništu, dane provodite s kamerom na ulicama grada? – Moja zaljubljenost u moj Grad ne može se mjeriti hrabrošću. Kad su njega ranjavali, ranjavali su i mene. Te rane morao je netko zabilježiti, pa makar i ja kao snimatelj amater.
Postoji li nešto u pedesetak godina glazbene karijere što niste uspjeli realizirati? – Okušao sam se u svim formama glazbe i u svima sam nagrađivan. Sretan sam što mi je dano da cijeli život radim posao koji volim, pa ovo o nerealiziranom djelu ostaje otvoreno.
Koja vam je nagrada najdraža? – Život me nagradio s troje odrasle djece i šestero unučadi.
Slušate li svoju glazbu? – Svoju glazbu čujem dok je stvaram, a najdraže mi je čuti kad šetam “Ulicama moga grada”, a iz svake kuće izvire neka radost kroz moju pjesmu.
Koji susret sa svjetskim glazbenim zvijezdama vam se osobito urezao u pamćenje? – Možda John Luis Jazz Modern Quartet. No, susretao sam i Beatlese, Roling Stonese, Charlesa Aznavoura, Gilberta Becauda, Catharine Valente… redugo bi trajalo da ih sve nabrojim.
Biste li radije sudjelovati u showu Ples sa zvijezdama ili Zvijezde pjevaju? – Da plešem, pa da se ljudi rugaju sa mnom, a da pjevam, pa da me se ljudi prepadnu!? Ne bih ni jedno ni drugo, ali da mi ponude da se ukrcam u svemirski brod – prihvatio bih s veseljem.
Koju vrstu glazbe najradije slušate, a što volite svirati? – Postoji samo dobra ili loša glazba. Ja sam se opredijelio za prvu.
Jeste li se ikad zaljubljivali u pjevačice koje su izvodile vaše skladbe? – Samo u njihov pjev…
Kako ste se branili od obožavateljica? Jesu li bile uporne? – Ja sam bio uporniji.
Čime vas žena može osvojiti? – Osobnošću, nemam recept.
Što ste najromantičnije napravili za odabranicu svog srca? – Zapjevušio sam joj “Samo more sve je znalo i o tebi i o meni, ostali smo sve do jutra zagrljeni, zagrljeni.”
Osamnaest godina ste udovac. Hoće li vaš “status samca” promijeniti TV novinarka i bivša diplomatkinja Silvija Luks? – Silviju poznajem 40 godina i ona je do dandanas za mene ostala neosvojiva tvrđava.
Prema kojem ste od troje djece – kćerima Dubravki i Milvi ili sinu Đelu – bili najstroži? – Moja su djeca odrastala u pažnji i ljubavi, a ne u strogoći.
A kakav ste djed svojim unucima? – Moji unuci su moj đardin s najljepšim cvijećem.
Igrate li još nogomet? – Ženo božja, što vam pada na pamet?!
Što je za vas sreća? – Sreću čine stvari male.
Što ste dosad najluđe učinili? – Oženio se s 20 godina.
Čega se najviše plašite? – Ponekih kvaziprijatelja.
Gdje najradije izlazite u Zagrebu, a gdje u Dubrovniku? – Nisam lud da vam izdam tajnu za Zagreb, a u Dubrovniku je Stradun moj dnevni boravak.
Koliko imate lula? – Više od 50 aktivnih, a najdraža mi je “Lula starog kapetana”.
Što vas je potaknulo da pišete operu? – Nova glazbena prostranstva i konačno jedna prava ponuda.
Na koji ste svoj projekt najponosniji? – Na moje pjesme koje su pobijedile i vrijeme i mene, pa sada žive samostalno kao narodne pjesme.
Kojoj se živućoj osobi najviše divite? – Jednoj mudroj ženi koja me nikada ne pita “zašto”.
Koji ste najljepši kompliment u životu dobili? – Dobio sam ih mnogo, ali još nisam prepoznao najljepši.
Kakvi ste kad se razljutite? – Uh, bolje vam je ne znati.
U kojim situacijama lažete? – Kad prepoznam lašce koji mi lažu.
Koji vas je trač o vama najviše nasmijao? – Zar mene netko trača? Nisam primijetio.
Snježana Dragojević Harapin