Didier Drogba

Napisala Marijana Marinović Zvijezda finala Lige prvaka, napadač Chelseaja Didier Drogba, postao je novi nacionalni idol Engleza. Iako mu engleski ni nakon osam godina nije baš najbolji i ima već 34 godine, rasni napadač podrijetlom iz Obale Bjelokosti, koji je sa svoja dva gola – izjednačujućim i pobjedničkim – u Münchenu bacio na koljena Bayern, proživljava najsjajnije trenutke u karijeri. I kako to čine samo veliki, odlazi na vrhuncu. Vrlo vjerojatno u kineski Shanghai Shenhua, klub koji mu je ponudio 250.000 funta tjedne plaće, ali, navodno, i bjanko ugovor na kojem će sam upisati cifru ako s ponudom nije zadovoljan. – Nakon osam sezona napuštam Chelsea. Moj je ugovor istekao i vrijeme je za odlazak. Činim to s velikom tugom, ali pamtit ću sve naše velike sezone i sačuvat ću zauvijek sve emocije – napisao je u svom dnevniku na svojoj službenoj stranici taj rasni napadač koji je u crno zavio našeg Ivicu Olića, Daniela Pranjića i društvo s minhenske Allianz Arene. Didier Drogba bio je samo jedan od klinaca koji su šutali loptu po parkiralištu u Abidjanu, najvećem gradu i najvažnijoj luci Obale Bjelokosti, a mama ga je zvala Tito, jer je veoma cijenila nekadašnjeg Jugoslavenskog predsjednika Josipa Broza Tita. Njegov talent prvi je uočio njegov ujak Michel Gobi, također nogometaš koji je živio u Francuskoj, te je nagovorio sestru i šogora da sina puste s njim u Brest i tako mu osiguraju bolji život. Didier je kod ujaka ostao tri godine, a zatim se vratio kući jer mu je nedostajala obitelj. Nažalost, 1991. njegovi roditelji ostaju bez posla pa s njim i njegovo šestero braće odlazi u Francusku. Tako je počeo njegov novi život u predgrađu Pariza. Nogomet je počeo igrati s 15 godina u poluprofesionalnom klubu Levallois, ali tek je u 21. godini potpisao prvi profesionalni ugovor za drugoligaški klub Le Mans. Iste godine postao je i otac. Njegova supruga Diakite Lalla rodila mu je sina Isaaca. Atraktivnu malijsku ljepoticu upoznao je kao tinejdžer u Parizu. Njegov nećak bio je njezin prijatelj, a kako je i njezin otac bio nogometaš, jako je dobro poznavala Didierov svijet i lako se u njega uklopila. Ona je bila djevojka iz dobre obitelji, jedinica, i u rodu s Amadouom Toumanijem Toureom, donedavnim predsjednikom Malija. U sretnom su braku već 13 godina, tijekom kojih su dobili još dvoje djece – kćer Imaan (8) i sina Kierana (2). I do te mjere su uspjeli sačuvati privatni život da ni njegovi kolege iz kluba ne znaju imena sve troje djece, a na nekim forumima njegovi obožavatelji nagađaju da ima i trećeg sina, koji se navodno zove Kevin. Prvi veliki transfer vezan je uz odlazak u Olympique iz Marseillea 2003. za više od tri milijuna funta. Toliko su ga zavoljeli u tom gradu na jugu Francuske da je njegov dres poput relikvije uokviren u tamošnjoj katedrali Notre Dame de la Garde. Ali i drugdje je bio dobrodošao. Krajem 2010. Levallois je po njemu nazvao svoj stadion. U Obali Bjelokosti horde novinara i kamera dočekuju ga već na aerodromu u Abidjanu i prate u stopu, a izazvao je i fenomen “Drogbacite” – njegovi obožavatelji kopiraju njegove nogometne finte, frizuru, styling, hod i plesne pokrete. Idol je i svojoj mlađoj braći, Joelu i Freddyju, također nogometašima, a oformio je i nacionalni tim, s kojim je debitirao na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj 2006. Popularno pivo Bock zbog jačine u njegovoj domovini zovu Drogba, a i ulica u Abidjanu je nazvana njegovim imenom. Zbog njega je Chelsea najpopularniji inozemni nogometni klub u Africi. – Svaki put kad idem u Abidjan, u klupskom butiku Chelseaja nestane dresova s mojim imenom, jer imam nebrojeno mnogo narudžbi od rodbine i prijatelja – govori Didier Drogba, koji je stanovnik Londona od 2004., kada je za vrtoglavih 24 milijuna funta iz Olympiquea prešao u klub Chelsea. Samokontrola i tehnika – Ljudi misle da sam jak, velik i da ne mogu pogriješiti. Trebali biste biti na terenu da vidite kako je to juriti za loptom i kontrolirati situaciju, dok vam srce udara 200 puta u minuti – rekao je nogometaš kojeg je u karijeri najviše potresao odlazak Josea Mourinha. – Treneri te nauče dvije stvari: samokontroli i tehnici. No, samo sam od Josea Mourinha naučio kako izbjeći poraz i pobijediti. Ipak, u nekim situacijama nije se baš istaknuo u samokontroli: prije četiri godine u Moskvi je zaradio crveni karton zbog šamara koji je odvalio Nemanji Vidiću, zbog čega je Chelsea najvjerojatnije i izgubila utakmicu od Manchester Uniteda, a godinu dana poslije u ogledu s Barcelonom jurio je za sucem po terenu i psovao ga zbog nepravednog suđenja i taj ispad stajao ga je šest utakmica neigranja. Ali unatoč žestokom temperamentu, mnogi ga smatraju čovjekom velikog srca. Što je dokazao i svojim humanitarnim radom, zbog čega je proglašen i UN-ovim ambasadorom dobre volje. Tri milijuna funta koje je dobio od sponzorskog ugovora s Pepsijem dao je za izgradnju bolnice u svojem rodnom gradu, a osnovao je i Zakladu Didier Drogba za zdravstvenu i svaku drugu pomoć ljudima u Africi, u čemu su mu svesrdno pomogli i suigrači iz Chelseaja. Jednom mjesečno sa svojim prijateljima, uglavnom nogometašima, nalazi se u Afričkom klubu i uživa u dobroj večeri i plesu. A kad je kod kuće, posvećen je supruzi i djeci. – Moja djeca veoma vole London, a engleski govore bolje od mene. Najstariji sin Isaac lud je za Thierryjem Henryjem i nosi njegov dres, pa kad god stignem, odemo i na utakmice Arsenala. Sve mi se, dakle, vrti oko nogometa…