Dinara Safina: Majčinstvo je moj san

Izrazito visoka i vitka, u crnoj jakni, izblijedjelim trapericama i s torbicom Dolce&Gabbana, Dinara Safina više nalikuje manekenki negoli sportašici. No, druga tenisačica svijeta ne hoda kao da je na modnoj pisti, već oprezno, pažljivo se oslanjajući na desnu nogu.

Razlog je ozljeda lumbalnog kralješka i napuknuti leđni mišić, zbog čega je 23-godišnja Ruskinja tatarskog podrijetla, sestra bivšeg teniskog asa Marata Safina (30), već osam tjedana na rehabilitaciji u Varaždinu kamo ju je doveo njezin trener, 31-godišnji Varaždinac Željko Krajan . Doveo ju je svom prijatelju i sugrađaninu Tomislavu Vrbnjaku , suvlasniku varaždinskog TTS Sport Centra, koji je deset godina bio i fizioterapeut nogometnog kluba Milan iz Milana.

– Tomislav je zaista najbolji na svijetu. Prošla sam mnogo terapija, no tek sad sam sigurna da ću se, napokon, oporaviti. Svaki dan osjećam se sve bolje. Vježbam dva i pol sata ujutro i isto toliko poslije podne, imam masaže, a program rehabilitacije uključuje i 45-minutu šetnju dnevno. Dok šetam, slušam glazbu, od ruske do popa: pjesme Beyonce i grupe Black Eyed Peas znam već napamet. Varaždin sam prehodala uzduž i poprijeko – kaže Dinara Safina, kojoj je ovo drugi boravak u tom gradu. Prvi put je u njega došla prije dvije godine, na kratki odmor, nakon što je na preporuku našeg tenisača Ivana Ljubičića počela trenirati sa Željkom Krajanom. Tada je bila 17. na WTA listi, i imala trinaest kilograma više.

– Ivan i ja imamo istog menadžera, oboje živimo u Monte Carlu koji mi je, nakon Moskve, drugi dom. Kad sam, nezadovoljna svojom igrom i rezultatima te tadašnjim trenerom, pitala Ivana poznaje li nekog boljeg, preporučio mi je Željka. Prezadovoljna sam njime – moji rezultati govore sve. Željku vjerujem, na njega se mogu osloniti u svakom trenutku. A kad ste na vrhu, to vam je veoma važno. Zahvalna sam Ivanu što nas je upoznao. Ivana cijenim i kao tenisača i kao osobu, jer je uvijek svakom spreman pomoći – priča tenisačica za koju je Varaždin pravo mjesto za opuštanje. Kako je grad dobro upoznala, Krajanov džip vozi bez navigacije. Kad nije na rehabilitaciji, većinu vremena provodi u hotelu Turist, gdje je smještena. Najviše gleda filmove, osobito akcijske i komedije, te čita.

– Čitam u svakoj prilici, gdje god mogu držati knjigu u ruci, čak i u teretani, dok vozim bicikl. Upravo završavam “Izgubljeni simbol” Dana Browna . Iako su u hotelu vrlo ljubazni i ispunjavaju sve moje prehrambene želje, često ručam i vani. Oduševio me restoran u kojem su sva jela od konjskog mesa: najviše volim steak i kobasice. Na dijeti sam pa jedem mnogo povrća, mesa i salate, a pijem samo vodu. No, kad sam ovdje bila prvi put, nekoliko puta dnevno uživala sam u cappuccinu na terasi kafića Soho – kaže tenisačica, koja je dobro upoznala i Željkovu obitelj: roditelje koji imaju tvrtke za transport u Varaždinu i Münchenu, te njegovu suprugu Jelenu, pravnicu, koja ne radi već se brine o njihovoj kćerkici Chiari. Trogodišnja Chiara, čije je ime njezin tata istetovirao na lijevoj podlaktici, uvukla se i u srce poznate tenisačice koja sebe za desetak godina vidi kao majku.

– Majčinstvo je najljepša stvar koja se ženi može dogoditi, a to je i moj san – imati djecu, odgajati ih, živjeti za njih. Sada sam, međutim, posvećena tenisu. Nemam ni dečka, jer mi tenis ne ostavlja vremena za privatni život. Tom sportu dajem sve svoje vrijeme i energiju. Baviti se tenisom i biti u vezi, to jednostavno ne ide: čovjek mora odabrati jedno ili drugo. Neki to mogu bez problema, no ja ne mogu. Sada mi je karijera najvažnija. U trenutku kad osjetim da se na terenu više ne dajem sto posto, spremit ću reket – objašnjava Dinara Safina. U Varaždinu će ostati još mjesec dana, a onda ide u Monte Carlo, u kojem živi posljednjih šest godina. Ondje stan imaju i njezini roditelji koji Monako posjećuju kad im je kći tamo da bi barem nakratko bili s njom, jer je vrlo rijetko viđaju. Oni i sin Marat, inače, žive u Moskvi, u stanovima koji su u neposrednoj blizini.

– Mama svaki dan – kaže Dinara Safina – skokne do brata, spremi mu doručak i ručak, brine o njemu kao da je mali. Naši roditelji više ne rade. Marat i ja smo smatrali da je vrijeme da uživaju u životu, jer sve što su imali i mogli, uložili su u nas dvoje.

U povijesti tenisa Dinara i Marat su jedini brat i sestra koji su bili prvi na ATP i WTA ljestvicama. Zanimljivo je da je Dinarin trener Željko Krajan, kad mu je bilo 13 godina, odigrao svoj prvi i posljednji meč s Maratom Safinom. Bilo je to na juniorskom turniru u Genovi u Italiji. Pobijedio je naš tenisač – u tri seta.

– Maratu je – prisjeća se Željko Krajan – bilo 12 godina, bio je prilično neiskusan i nije znao gubiti. U toku meča uspio je zgaziti pet reketa. I Dinara je nekad bila takva. Brat joj je bio uzor i kopirala je njegovo ponašanje na terenu: uništavala je rekete, svađala se sa sucima, psovala… sve dok joj WTA organizacija nije zabranila takvo ponašanje. Kad bi igrali na nekom Grand Slam turniru, Dinara i Marat nikad nisu jedno drugom dolazili na mečeve – oboma je to bilo suviše stresno. Marat se povukao iz tenisa – igra samo ekshibicijske mečeve i seniorske turnire. Kad sam zbog teških ozljeda morao prekinuti tenisku karijeru, nisam ni sanjao da ću dospjeti u ženski tenis. No, zadovoljan sam. Dinara i ja odlično funkcioniramo, znam kako je opustiti, motivirati. Ona mi vjeruje, a vratilo joj se i samopouzdanje. Kad smo potpisivali ugovor, inzistirala je da sam s njom stalno: i na pripremama i na svim turnirima. Naporno je, ali mi nije žao. Ovo je i za mene novo iskustvo. Ipak, želio bih se vratiti u muški tenis.

Željko Krajan s Dinarom Safinom razgovara na engleskom, no ona, otkako je u Varaždinu, dosta razumije hrvatski.

– Iznenadila sam se – kaže – koliko su ruski i hrvatski slični. Da sam ovdje dulje, vjerujem da bih bez problema progovorila vaš jezik.

Snježana Dragojević Harapin