Don Ivan Grubišić: propovjednik s Facebooka

Kad je don Ivan Grubišić (76) potkraj 2011. odlučio ući u politiku, mnogi su sumnjali da bi se netko tih godina, tko je uz to život posvetio vjeri i svećeničkom pozivu, mogao snaći u političkoj areni. No, prema nedavno provedenim stranačkim anketama, on je jedan od najpopularnijih političara kojeg na svojoj strani žele svi – i vlast i opozicija. Nezavisnom saborskom zastupniku Grubišiću, doktoru sociologije i filozofije, od toga je mno go važnije povjerenje koje mu iskazuju ljudi, a po gotovo većina njegovih Splićana koji ga žele za novog gradonačelnika.

One koji bolje poznaju hrvatskog političara svećenika, to nimalo ne iznenađuje. Dok je još vodio splitsku župu Sveti Roko, iz koje je u kolovozu 2011. otišao u mirovinu, bio je poznat po britkom jeziku. Godinama je na javnim tribinama prozivao sve odgovorne, bez iznimaka, za društvenu i socijalnu nepravdu, a to je nastavio i kao član Sabora. Kad ne boravi u Zagrebu, don Ivan Grubišić živi u nevelikoj kući pokojnoga brata u malom mjestu Kučine, 12 kilometara udaljenom od Splita, a vrijeme uglavnom provodi u radnoj sobi, prepunoj knjiga i uspomena na 50 godina služenja Crkvi. Tu u posljednje vrijeme marljivo uči engleski jezik, kako bi bio spreman za susret s američkim kongresnicima i predsjednikom Barackom Obamom na njihovom nacionalnom molitvenom doručku 7. veljače u Washingtonu.

Kako to da je Odbor američkog Kongresa baš vas odabrao da budete gost na 61. nacionalnom molitvenom doručku? – Pretpostavljam da je to bilo na preporuku predstavnika američkog Veleposlanstva, s kojima sam se susreo dvaput – na jednom ručku u Zagrebu, dok sam još bio svećenik, te u Splitu, gdje su me posjetili ljetos. Jako su im zanimljiva razmišljanja jednog svećenika političara jer ni u njihovoj povijesti nije bilo mnogo takvih slučajeva. Osim mene, u Washington putuje još troje hrvatskih diplomata, a ja sam, koliko znam, jedini umirovljeni svećenik među nekoliko stotina uzvanika. Engleski razumijem, ali ga baš ne govorim. Govorim francuski i talijanski.

O kakvom je diplomatskom druženju, zapravo, riječ? – Iako se taj susret zove molitveni doručak, neće tu biti formalne molitve, ali tko želi, može moliti u sebi. Riječ je o običnom druženju za stolom, koje počinje u 12.30 u hotelu Washington Hilton, gdje smo i smješteni, a traje nekoliko sati.

Pročitali ste dio teksta o don Ivanu Grubišiću, a što želi pokloniti predsjedniku Obami, zašto je ušao u politiku te po čemu pamti odrastanje u Dicmu pročitajte u tiskanom izdanju Glorije (br. 943), ili se pretplatite na PDF izdanje, gdje možete kupiti i samo jedan broj.