Drangulije

Udovica sam već 15 godina. Moj suprug je bio pametan i lijep muškarac. Što se tiče njegove urednosti, bila je na prvom mjestu. U 25 godina braka nisam ga vidjela prljave kose, uvijek je volio kupovati garderobu kad bismo god išli u trgovinu. Imam s njime dvije lijepe kćeri. Jedna je naslijedila svojega oca. Još kao mlada voljela je samo kupovati.

I danas, kad joj je gotovo pedeset godina, ista je kao kad joj je bilo dvadeset. Samo kupuje kostime, haljine, cipele, torbice, već ni ne znam što s time, imamo pune ormare robe. Što se tiče nakita, mogla bi otvoriti trgovinu. Nikad dosta ničega! Gleda samo sebe, voli da je se cijeni i hvali kako je lijepa i kako sve zna. Svoga supruga voli samo onda kad joj je potreban, a kad on nešto kaže da nije dobro, njezine je izraze teško podnositi. On prvi mora prestati prigovarati, inače jao! Jedino je važan njezin posao, tvornica, šefovi, direktori. Ona mora uvijek biti na prvom mjestu.

Takav je bio i njezin otac: kad bi mu netko nešto prigovorio, za njega je to bila prava mora. Ako, što se mene tiče, želim savjetovati nešto svojoj kćeri, njezin odgovor je oštar, odmah ustaje i odlazi, uz riječi da se ona nije miješala u moj brak pa neka se ja ne miješam u njezin. Moja kći ima dvoje već odrasle djece, jedno je naslijedilo njezine gene: nikad dosta odjeće, gledanja pred ogledalom. Dobro se moram pripremiti kad želim nešto reći da se ne uvrijedi. Sve to podnosim i ne znam da li da šutim ili da govorim. Moja kći je lijepa, ali ono što ona radi, čini se da nije normalno. Vidim da tu nema pomoći!

Zabrinuta majka

Ne govorite! Šutite! Na određeni način vaša kći je u pravu da radi što hoće, svidjelo se to vama ili ne. Ima gotovo pedeset godina, njezin način života je zaokružen. Možda se zgražate količinom njezine garderobe, ali to je njezin stil, a očito za tu količinu odjeće, cipela, torbica i ne znam čega sve ne, ima dovoljno novca. Ona je slika i prilika vašega muža, hoće dominirati i svaka vaša opaska u njoj izaziva revolt. Ona ne dopušta nikakve primjedbe, ima svoje vlastito mišljenje. Ako joj se pretpostavite, napušta vašu kuću. Stoga dignite ruke od nje i živite svoj život!

Jedna kći je preslika svoje majke i ona njezinog djeda. Majka dopušta, ili čak potiče, vi se ne uplećite. Prođite pored ormara prepunog robe kao da ga ne vidite. Šutite, ne govorite, to se vas ne tiče. Vodite svoj život. Ako – o čemu ne pišete – imate svoj stan, budite sretni kad vam kći dođe u posjet, ne izazivajte je, to vas se ne tiče, kao što vas se ne tiče ni odgoj njezine kćeri. Zgražate se na tone robe kojoj vaša kći ne može odoljeti, ali to je njezina stvar. To samo govori da ima dovoljno novca da ga potroši na drangulije. To je opsesija, ili kako da to nazovemo, možda strast ili svojevrsna bolest – veći razlog da dignete ruke od svega. Budući da niste spominjali vašu drugu kćer, pretpostavljam da je ona sasvim drugačija: kao što je ova o kojoj toliko pričate nalik vašem suprugu, toliko je ova druga nalik vama. To je prilična utjeha: s njome možete razumno razgovarati, pa i to je nešto!