Nakon gorkog razvoda trebalo mi je vremena da se oporavim, ponovno počnem vjerovati u ljubav i da se upustim u novu vezu. No, Idriz je bio strpljiv, a ja sam s vremenom shvatila da nisu svi muškarci isti te sam se ipak prepustila osjećajima i okrenula novu stranicu u životu – govori 41-godišnja Tuzlanka Razija Mujanović, jedna od najboljih košarkašica svih vremena, koja je 12. srpnja drugi put uplovila u bračnu luku.
U džamiji Hrasnica, u istoimenoj sarajevskoj četvrti, udala se za dvije godine mlađeg Idriza Gibanicu, konobara i bivšeg vlasnika restorana, s kojim je hodala tri godine. Nakon toga su stali i pred matičara u hotelu Aqua, gdje je održana i svadba za tristotinjak uzvanika: kumovi su im bili Razijin brat Sulejman i njegova supruga Adisa, a došli su brojni prijatelji, članovi obitelji, bivše suigračice, treneri… Raziji je jedino žao što zbog bolesti nisu mogli doći njezini roditelji Safija i Halil, koji žive u selu Ratkovići, na pola puta između Tuzle i Brčkog, gdje je Razija i odrasla.
No, to nije umanjilo svadbeno veselje koje je potrajalo do jutra. Raza i Idriz najprije su otplesali valcer, a potom se zabava nastavila uz narodnu glazbu, koju je izvodio poznati bosanski pjevač Semir Cerić Koke sa svojim orkestrom. Na jelovniku, veli Raza, nema čega nije bilo. Raznovrsne pite, riba, janjeće i teleće pečenje samo je dio onoga što je bilo servirano na švedskom stolu. Bila je tu, kako nalaže tradicija, i svadbena torta na dva kata – od lješnjaka i čokolade.
Razija je odjenula dugačku vjenčanicu od svile i tila boje šampanjca, a u kosi je imala umjetni cvijet. Mladoženja je, pak, imao crno Bossovo odijelo te kravatu i košulju boje šampanjca. Sve su to kupili u Beču, gdje žive mladenkina braća Sulejman i Šemso (Razija je, inače, najmlađe od šestero djece, a ima još sestre Belkiju, Hasiju i Hatu). Iako je visoka čak 202 centimetra (njezin suprug je dva centimetra niži), Razija Mujanović tvrdi da nije imala problema s kupnjom vjenčanice.
– U trgovini vjenčanica zaista su imali golem izbor, a nakon što sam isprobala deset haljina, odlučila sam se za onu koju su mi iznijeli drugu po redu – priča Razija, koja je imala cipele s niskom potpeticom kako ne bi bila mnogo viša od supruga. Prstenje, koje je kombinacija žutog i bijelog zlata, kupili su, pak, u španjolskom gradu San Sebastianu. Ondje su posljednje dvije godine zajedno i živjeli jer je Razija igrala za španjolske klubove Hondarribia-Irun i Celta Vigourban. Idriz, kojeg je s Razom prije tri godine u Sarajevu upoznao njezin brat Šemso, zbog preseljenja u Španjolsku prodao je restoran te sada, nakon što su se vratili u glavni grad Bosne i Hercegovine, nije siguran čime će se baviti.
No, zato su prilično sigurni gdje će se skrasiti: lani su, naime, u sarajevskoj četvrti Ilidža kupili trokatnicu i potpuno je preuredili. Razija kaže da ona i Idriz imaju ravnopravan odnos te joj on – jer Raza nije tip kućanice – pomaže u kuhanju i pospremanju. Za potpunu obiteljsku sreću joj, veli, nedostaje još jedino – dijete. – Majčinstvo bi me – otkriva Razija – sada najviše ispunilo jer sam odlučila napustiti jednu od svojih najvećih ljubavi – košarku. Pomalo umorna
Ta joj odluka nije bila laka, no nakon 26 godina u košarci već se, objašnjava, pomalo umorila. Karijeru je započela s 15 godina u klubu Jedinstvo AIDA iz Tuzle. U osam godina je sa suigračicama četiri puta bila prvakinja bivše Jugoslavije, a 1989. je osvojila zlato na prvenstvu Europe u Firenci. Paralelno je redala uspjehe i kao članica jugoslavenske košarkaške reprezentacije koja je na Olimpijadi u Seoulu 1988. osvojila srebrnu medalju. Nakon toga je igrala i u mnogim stranim klubovima – talijanskim, španjolskim, brazilskim, američkim i mađarskim – a jednu sezonu (2004./2005.) igrala je i u zagrebačkoj Croatiji.
Četiri je puta proglašena najboljom europskom košarkašicom. Sad razmišlja da karijeru nastavi u Košarkaškom savezu Bosne i Hercegovine, no time će se, kaže, baviti kad se vrati s medenog mjeseca, koji će sa suprugom provesti potkraj srpnja na Mallorci. A nakon povratka Raziju Mujanović očekuje jedna od najvećih bitaka u životu – oko podjele imovine s bivšim suprugom Mirsadom Brčaninovićem. S vozačem u jednoj špediterskoj tvrtki bila je u braku od 1998. do 2004. (prije toga su četiri godine hodali), a u studenom 2004. Razija je baš u Gloriji otkrila kako ju je suprug godinama psihički i fizički maltretirao. Opsesivno ju je kontrolirao, prijetio da će ubiti i sebe i nju, branio joj kontakte s obitelji te je mučio ljubomorom…
Osim što je u studenom 2003. u Barceloni ispred svlačionice ošamario igračicu protivničkog tima jer “nije igrala fer”, u Mađarskoj je udario njezinog trenera zato što ju je on, zajedno sa svim suigračicama, pozvao da pregledaju snimku jedne utakmice u njegovoj hotelskoj sobi. Navodno je i iz njezina stana u Tuzli ukrao namještaj, albume s fotografijama te pehare, a ubrzo nakon toga je ispraznio i njezin sef sa zlatninom iz jedne banke u Njemačkoj. Mirsad je sve njezine navode opovrgnuo. U parnici za podjelu bračne stečevine, koju su pokrenuli prije četiri godine na Općinskom sudu u Tuzli, Razija je izvukla – deblji kraj. Naime, sud je lani u travnju donio odluku kojom košarkašica dobiva samo jednu četvrtinu zajedničke imovine, koju čine kuća i stan u Tuzli, poslovni prostori, novac…
– Ta je odluka uistinu smiješna, a mislim da je za nju najveći krivac moj bivši odvjetnik za kojeg ozbiljno sumnjam da ga je potkupio moj bivši suprug – tvrdi Razija, koja je angažirala novog odvjetnika te uložila žalbu na kantonalni sud. Nada se da će za mjesec dana biti donesena presuda i da će pravda ovaj put biti na njezinoj strani.
Damir Leljak