Duh prošlosti

Bila sam srednjoškolka kad smo počeli prijateljevati u većem miješanom društvu. Blizu smo stanovali, uvijek se riječima izazivali. Onda se dogodilo ono što smo oboje željeli: prvi put smo se poljubili. Tada mi je bilo 25 godina. Bila sam sigurna da ga volim. Tajno smo se sastajali, nismo razgovarali o osjećajima, nego smo se predavali tjelesnim užicima. On nije pokazivao želju da naša veza bude javna. Složila sam se s tim, ali sam sve više trpjela. Nakon gotovo dvije godine takve veze susrela sam mladića s kojim sam se poslije dva mjeseca zabavljanja zaručila, a ljubavnika teška srca ostavila. Zbog rata 1992. napustila sam rodni grad i mladića kojeg sam voljela. Muškarca za kojega sam se namjeravala udati nisam ljubila kao onoga kojeg sam napustila. Samu sebe sam uvjerila da će daljina i odvojenost napraviti svoje. U međuvremenu sam se udala, rodila dvoje djece, stekla financijsku sigurnost. Muž me voli, volim i ja njega, ali to nije strastvena ljubav. Onda se pojavio onaj prvi. Ne znam kako je doznao broj mog mobitela. Umjesto da sam ga ignorirala, ja sam mu odgovorila. Tako je počelo naše SMS dopisivanje. Već dva tjedna živim dvostrukim životom. Mužu i djeci pokazujem sliku nasmijane i zadovoljne žene i majke, a kad sam sama, plačem. Poslije petnaest godina unio je nemir u moj sređeni obiteljski i društveni život. Nemam snage odbiti ga jer mi kao ženi godi da mu, poslije toliko godina, nešto značim. I on je oženjen i otac je, ali ga sjećanja, kaže, vuku da svaki dan gleda kuću u kojoj sam nekad živjela i da me vidi u mislima. Kako da me ne boli stara ljubav, kako da muža ne prevarim, već sam to u mislima napravila? Povremeno se vraćam u rodni grad, tražim ga očima, a bojim se susreta. Žena mu je ljubomorna, svojevremeno joj je spomenuo da je imao vezu sa mnom. Problem je i u činjenici da ga moj muž pozna. Ovo postaje strašno. Funkcioniram kao robot. Ana

Sve je moguće u jednom braku ako partnere veže čvrsta ljubav i strast. Vi kažete da volite svoga muža, ali ste oprezno dodali da ga ne volite strastveno. Kako ga, onda, volite? Prijateljski? Nema u tome ničega lošega, ali duboka i strastvena povezanost tako čvrsto veže dvoje ljudi da je ne može ugroziti niti davna mladenačka ljubav koja je bila pretežno tjelesna, nanijela vam dosta boli, upravo zato jer je bila samo takva, što vas je odvelo u brak nakon kratkotrajnog hodanja s drugim muškarcem. Teška srca ste ostavili svog prvog ljubavnika. To bi bio odgovor na njegovo “pojavljivanje” poslije petnaest godina kojevas je toliko potreslo samo time što ste čuli njegov glas. Odgovorili ste na njegovu poruku putem SMS-a. I sami ste svjesni da bi bilo bolje da niste, ali burni osjećaji iz davnih dana probudili su se kao da su jučerašnji. Zapravo se probudilo vaše tijelo. Toliko patite zato što ga još duboko volite, zato što ne volite strastveno svoga muža ili ga volite toliko da se može živjeti smireno, sređeno, građanski. Te SMS poruke unijele su u vaš život strepnju da se prošlost može opet pojaviti poput duha, ali vam ipak godi da mu još nešto značite. Osobno mislim da mu ne značite onoliko koliko mislite, ali u svakom muškarcu drijema želja da i nakon mnogo godina probudi u ženi svoje prošlosti nešto što je bilo zajedničko i intenzivno. Što će on u vašem životu osim da ga bezrazložno prodrma? Neka gleda vašu kuću iz njegove mladosti, ali vas neka gleda samo u mislima. Ne tražite ga očima kad svratite u svoj rodni grad u kojem i on živi, on je za vas opasan. Sačuvajte svoj mir, ako morate isplačite tajno svoje uspomene na njega, ali ne zaboravite da je on htio samo vaše tijelo i ništa više. Za to saznanje se ne isplati dovesti u pitanje svoj brak, u kojemu ste se jedva smirili i stvorili oazu mira.