Dva "Ja" ...

Uvjerena sam kako u svakome od nas postoje dva JA. Jedan je onaj koji smo dobili odgojem, pa kasnije i položajem u društvu, gdje se nastojimo ponašati onako kako dolikuje dobro odgojenom, školovanom i cijenjenom pripadniku ovoga doba. Ono drugo JA najčešće se podosta razlikuje od prvoga. U njemu su začahurena sva naša htijenja, želje i razmiš ljanja, koje možemo rijetko kome pokazati ili razgovarati o njima, jer se uvelike kose s prvim JA. Ovo drugo, to smo stvarno mi, bez licemjerja, uglađenog ponašanja i glumljenja svojih osjećaja u danome času. Ponekad i uzmemo neke elemente jednoga i drugog, ali nas statusne pozicije, ili neka druga ograničenja, sprječavaju u iskrenosti, barem u javnosti. Zašto bi bilo smiješno da žena srednje dobi, bez bračnih obveza, mora kriti svoje nježne osjećaje prema mlađem muškarcu, kad nas istovremeno okružuje bezbroj obratnih muškoženskih veza? Zašto ljudi gotovo normalno prihvaćaju odnos starijeg muš karca s mladom ženom, bez posebnih podrugivanja? Znam i to da se ovakve veze najčeš će tumače materijalnom koristi, što može i ne mora biti. Ipak, vjerujem da se dio takvih odnosa temelji na nekoj dubokoj čežnji za ljubavlju, pažnjom, nečemu što pravodobno nismo stigli, znali ili smjeli imati. Svakako razumijem da su gledišta raznih generacija drugačija, ali ipak glasam za vezu žena i muškaraca razne životne dobi, ma koliko one trajale, bez potihog ili javnog ismijavanja, a svima nam je potrebna ljudska bliskost i neki nježni dodiri, bez obzira na godine života. Jednom je u nekom časopisu bio naslov: "Najvažnija je ljubav!" Teku li i vaša razmišljanja u tom pravcu? Mlada u duši

Mi živimo s naša dva JA koja su isprepletena kao deset prstiju. Naš prvi daje nam "glanc", sjaj naše duše, eleganciju, unutarnju ljepotu, uljudnost, profinjenost. Drugi je duboko srašten s nama, to smo oni pravi MI sa svim plusevima i minusima. Stisak onih deset prstiju, na sreću, popušta: pretače se jedno JA u drugo JA, popuštaju stari lanci predrasuda, lakše se diše, pravila se miješaju jedna u druga, prestajemo se zgražati nad nečim što se smatralo nemogućim. Naše unutarnje JA topi se pod pritiskom vanjskoga JA, padaju razlike i zato možemo podnijeti mješavine ljudi, dobi, njihovih odnosa, bez podrugivanja. Odjednom smo slobodni: on je stariji, a ona mlađa, ona je starija, a on mlad, nitko se ne čudi, osim u sebi, što je njegovo pravo. Vjerujte, dakle, da se dio takvih odnosa temelji na dubokoj čežnji za ljubavi, pažnjom, na nečemu što pravodobno nismo stigli, znali ili smjeli imati. Potpuno se s vama slažem da su gledišta raznih generacija drugačija i, unisono s vama, glasam za veze žena i muškaraca raznih životnih dobi spojenih u jednu, koliko god one trajale, bez tihog ili javnog ismijavanja (primitivizam još živi!). Dodala bih usput koga bi se moglo ticati tiho ili javno ismijavanje, a svima nam je potrebna ljudska bliskost i neki nježni dodiri, bez obzira na godine života. čovjek je mlad jer je mlad, ali može biti mlad i samo u duši, što je neusporedivo više: to je kao sunce koje polako tone u čarobnom crvenilu i žutilu poput zlata.