Dvije tvrdoglavosti

Borila sam se rukama i nogama da uspijem. Napokon mi je to pošlo za rukom. Bila sam nagrađena za svoj trud u obliku priznanja za svoj rad. Atraktivna sam žena. Mnogi muškarci su me voljeli, ali ja sam uvijek voljela samo Petra. Od mene je odlazio, vraćao se kad sam mislila da je s nama sve gotovo, pojavljivao se kao da se nije ništa dogodilo. S majkom se nikad nisam slagala, ali ako me uspjela ičemu naučiti, bilo je to neka ne želim imati kojega god muškarca. Jer muškarac kojega sam htjela, nije mi se već dugo javljao – otkako smo se porječkali. Ne znam što da počnem s prgavim muškarcem poput njega. “Zašto ga ne nazoveš?”, upitala me prijateljica. “I kažeš mu da ga voliš i čezneš za njim? Zašto čekaš da on nazove tebe?” Ja se, pak, pitam zašto bježi od mene bez obzira na to što se poslije vraća? Nisam tip da ga molim da se vrati. Jesam li u krivu?

Miriam

Doista ne vidim razlog zašto ne biste vi nazvali njega. U ljubavi je to svejedno. Možda se Petar pita zašto se vi ne javljate njemu, i dok tamo budete pitali jedno drugo, nestat će snage koja vas drži zajedno i sve će se rasplinuti u konvencionalnostima, sve zbog dvije tvrdoglavosti. On odlazi pa se vraća, važnije je što se vraća nego što odlazi, jer muškarci vole odlaziti, osobito kad vide da ih volimo i želimo, bježe ili odlaze čim osjete kako popuštaju pred našom praiskonskom snagom. Otuda i borba spolova: ona ga želi zauvijek sigurnog među svojim rukama i bedrima, kaže Erica Yong, a on, bojeći se kako bi mogao poželjeti da tako ostane dovijeka, bježi ili odlazi, kako vam se više sviđa. Ta nesvjesna potreba da nestanu makar se i vraćali, daje im osjećaj nezavisnosti i svojevrsne sigurnosti. Nisu vezani, ali znaju da će ih žena koja ih voli, primiti natrag. Poslušajte svoju prijateljicu i nazovite ga. Ne trebate ga moliti, ima tisuću načina da se ne kaže ništa. On će shvatiti, doći će prije nego što se nadate.