Dvojbe zaručnika

Meni je dvadeset, njemu dvadeset i jedna godina, dvije godine smo zajedno, od toga jedanaest mjeseci zaručeni. U njemu imam sve: nježnog ljubavnika, iskrenog prijatelja, čovjeka s kojim želim stvoriti topao dom i imati djecu. Muči me, međutim, naša budućnost i mnogo pitanja bez odgovora. Tako mi predlaže da nakon vjenčanja živimo u zasebnoj kući u dvorištu njegovih roditelja. Njih poštujem jer su me doista lijepo primili, u dobrim smo odnosima. Ipak se pitam nećemo li morati živjeti pod njihovom paskom, neće li moj budući muž biti više s majkom kojoj je veoma privržen? On je zaposlen, zarađuje za sebe, ali mora davati nešto u kuću. Voli potrošiti na svoje prijatelje, iako se malo tih “dobrih prijatelja” pokazalo takvima kad je bio u vojsci. Bojim se da tako ne nastavi i dalje, iako me uvjerava da će štedjeti za uređenje kućice. Hoće li njegovi tražiti da im još daje i, bude li morao, kako ćemo se skučiti? Ja sam također zaposlena, mogu sve zadržati za sebe i uštedjeti, jer moji roditelji ništa ne traže od mene. Dosta smo različiti. Ja sam osjetljiva i povučena, on je otvoren i vesele naravi. Ja sam štedljiva, on rastrošan. On hoće pravu svadbu, a ja bih skupinu bližnjih i ništa više. Unatoč tome, dopunjujemo se. Kaže mi da se ne može predvidjeti što čovjeka čeka u budućnosti te da se može dogoditi da ne bude onako kako se želi ili očekuje. Opterećujem li se nepotrebnim stvarima, postavljam li pitanja koja mu već idu na živce?

U dvojbi

Mislim da biste uoči jednog tako romantičnog događaja kao što je vjenčanje iz ljubavi, morali budućem suprugu opreznije dozirati svoju zabrinutost kako mu ona ne bi počela doista ići na živce. To, dakako, ne znači da se ne treba brinuti za sve što će uskoro biti vaš zajednički život, o čemu će ovisiti njegova kvaliteta, valja samo nastojati da se u toj brizi što manje ljudi povrijedi, a da ih što više bude zadovoljno. Može li se ostvariti ta idila? Samo djelomično. Vi se, na primjer, već sada previše zanimate neće li njegovim roditeljima, koji vam poklanjaju besplatno stanovanje, slučajno pasti na um da vas drže pod paskom i koliko će vaš budući muž dati svoje odanosti vlastitoj majci, iako je ona dio tandema koji vam daruje dvorišno izdanje kućice u cvijeću, što su je radom stekli oni, a ne vi. Previše sitničavo vas zanima hoće li nakon vjenčanja vaš muž morati nešto odvajati od svoje plaće, ovaj put za kućicu u dvorištu, iako za nju niste potrošili ni kunu… S vama u braku život će biti siguran, ali nije sigurno da će biti opušten i dovoljno vedar. Moglo bi se dogoditi da će se vaš mladi suprug morati odreći malih ljudskih radosti zbog mira u kući, od kućice u cvijeću napraviti kasicu-prasicu, lišiti se nevine radosti rastrošnog razbacivanja kunama kako bi s prijateljima popio kakvo pivce. Vrlo važno što niste slični ili isti. Različitosti razgaljuju, daju dinamičnost jednoj vezi, priječe da se ne ustaje kao voda stajačica. Zamislite kako bi bilo dosadno da ste oboje povučeni, opasno da ste oboje rastrošni, monotono da nikad ne potrošite na neku ludost koje bi se s užitkom sjećali cijelog života, da jedino buka ušteđenog sitniša bude glazba vašim ušima, da sve unaprijed bude onako kako ste planirali i da ništa ne bude neočekivano i zato nezaboravno! Uživajte u ljubavi koja vam grije srce, a pitanja ostavite za poslije. Ona će se sama nametnuti kad se posuše latice narančina cvijeta. Veselite se životu i nemojte već na startu početi zanovijetati i prebrojavati. Pa makar i svatove. Tolerancija počinje pred vratima kuće. Kad se u nju uđe, ponekad je već prekasno.