Farma novog početka

Slavu je stekao svojom žestokom ljevicom, a profesionalni boks ga je naučio kako se sportski nositi s pobjedama i porazima u ringu. Željko Mavrović (39), nekadašnji boksački šampion u teškoj kategoriji, danas je uspješan poduzetnik koji se posvetio ekološkoj poljoprivredi te proizvodnji prirodne i zdrave hrane, a prošli ga je mjesec udruga Mrak (Mreža za razvoj i kreativnost) proglasila najkreativnijim menadžerom u Hrvatskoj.

No, osim poslovnih uspjeha, zanima ga i humanitarni rad: na svom imanju u Sloboštini nedaleko od Požege, gdje je prije sedam godina na 400 hektara zapuštenih njiva stvorio vlastitu ekološku oazu, pruža šansu za zaposlenje bivšim ovisnicima te im pomaže da se uključe u svakodnevni život.

Za jednu od prvih humanitarnih akcija Ovisni o nama, Udruge Pet+, koja se bavi resocijalizacijom izliječenih ovisnika, a čiji je Željko Mavrović član, svojedobno se odrekao najdražih i najvrednijih sportskih trofeja, uz koje je bio emotivno vezan. Zahvaljujući tome što je donirao svoju zlatnu rukavicu (najveći trofej u povijesti hrvatskog sporta), pojaseve prvaka Europe i izazivača prvaka svijeta, počela je gradnja terapijske zajednice za ovisnike u turopoljskom selu Orle kod Velike Gorice.

Nedavno je sudjelovao i u nastavku te akcije tijekom koje je u Zagrebu prikupljeno milijun kuna. Usporedno s tim angažmanom, “Šaka sa Srednjaka” i “Irokez”, kako su Mavrovića nazivali, na svojem je imanju u Sloboštini dosad zaposlio osmero mladića i djevojaka, bivših ovisnika.

– Spreman sam im dati priliku da se sami uvjere koliko su vrijedni i strpljivi te da se mogu, nakon nekoliko godina provedenih u komunama, ponovno uključiti u normalan život. U komuni imaju nekoga tko ih podržava u grupi, no kad ih napuste, moraju se sami snalaziti, a o okolini ovisi hoće li ih shvatiti i razumjeti, vratiti im vjeru u život, pomoći kad im je teško. Jer uvijek postoji izazov da pokleknu i ponovno posegnu za drogom – kaže Željko Mavrović, kod kojeg je, od bivših ovisnika, najdulje zaposlen Robert Zlatunić, 33-godišnjak iz Banje Luke, strojarski tehničar po struci.

Robert je najprije dvije godine radio u zagrebačkom pogonu tvrtke Mavrović Eko Klara, gdje je u pekarnici naučio i mijesiti kruh, a posljednju godinu živi u Sloboštini.

Donedavno se brinuo o slavonskim crnim svinjama, koje je poduzetni Mavrović prije dvije godine počeo uzgajati za proizvodnju ekokulena. No, nakon što su svinje prebačene na farmu kod Okućana, na imanju obavlja različite poslove: na traktoru prevozi vreće, izrađuje kolce za vrt, pomaže u poljima s pšenicom, heljdom, ječmom, raži, suncokretom, sojom, zobi, kukuruzom te rijetkim vrstama žitarica, prosom i dinkelom, gnojenim isključivo kompostom, a bez uporabe kemikalija.

– Nikad prije nisam radio na selu. Dok me nisu bolje upoznali, ljudi su prema meni bili dosta nepovjerljivi, no sad su me prihvatili, a ja se osjećam korisno jer svaki dan vidim što sam napravio. Željko Mavrović mi je dao posao, ali i uvijek ima vremena za mene. On se brine o svojim ljudima, osobito o onima koji su izišli iz komune. Ondje se očistite od ovisnosti, a onda se treba uključiti u svakodnevni život, a to ne možete ako vam netko ne pomogne i pruži ruku – kaže Robert, koji je četiri godine proveo u komunama u Splitu i Zagrebu, gdje je nakon dvogodišnjeg programa odvikavanja od droge nastavio volontirati. Poglavarica sela

Danas je Robert jedan od rijetkih stanovnika gotovo napuštenog slavonskog sela Sloboština na obroncima Papuka. Ondje već dvije godine živi i Riječanka Hela Liverić, voditeljica Eko centra, koju su starosjedioci i pridošlice prozvali – poglavaricom sela.

No, unatoč toj tituli, nije pošteđena ručnog okopavanja vrta, u kojem se na deset tisuća četvornih metara uzgaja ekološko povrće: desetak vrsta salate, šest vrsta mrkve, dvadesetak vrsta rajčica, tikvice, krastavci, krumpir, kupus, bundeve…

– Naš je vrt istraživačko-edukativan, a imamo i banku sjemenja koje testiramo i razmnožavamo kako bi ono bilo dostupno svim zainteresiranima – priča Hela dok je po imanju u stopu prati kućna ljubimica Roža, pitoma vijetnamska svinja, koja se u životinjskom svijetu najbolje slaže sa svojom prijateljicom, kobilom Fridom. Obje slobodno šeću po imanju, no pristup na vrtne gredice, prošarane raznobojnim cvijećem i povrćem, ipak im priječi drvena ograda.

– Ekološka poljoprivreda nije samo kopanje zemlje na starinski način već i spoj znanja i moderne tehnologije – kaže Željko Mavrović, čije će se ekološki uzgojeno povrće tijekom lipnja naći na tržnicama u Rijeci i Požegi, a nakon toga i u Zagrebu. Prve plodove jedva čekaju njegova supruga Jelena te petogodišnja kćerkica Arijana i jednoipolgodišnji sin Mirko. A kad dozriju ekološki kulen i kulenova seka, koji će se odlično “slagati” s dvadesetak vrsta Mavrovićevog kruha i peciva, njegova obitelj bit će među prvim kušačima.

Jagoda Zamoda