Fatamorgana jedne oaze?

Meni je 30, a mom mužu 40 godina. Jednom je bio oženjen, njegova prva žena ga je ostavila zbog drugog muškarca, oca troje djece. To mi se čini nemoralnim. Ali, ona je bila takva: gruba i samovoljna. Moj muž za mene kaže da sam njegova mirna oaza. To mi i laska i plaši me, jer tko zna kakav je bio prije mene i kakav mu je mogao biti život ako sam mu ja tiha oaza? Osjećam se kao mali preplašen miš za razliku od one koja je išla preko lešina. Pada mi na um da neće nikada zaboraviti tako snažnu ličnost i da ću ja ostati u sjeni. Naš brak kao da je mjesto u kojem se traži zaborav i mir. Što da radim pa da ne mislim na njegovu prošlost? Nesigurna

Ja mislim da je čarobno biti nečija mirna oaza i da je to vrhunac onoga što jedna žena može dati muškarcu i što jedan muškarac može dobiti od jedne žene. Svaki zreo čovjek ima svoju prošlost. Onaj koji je nema, ne zna ništa o životu. Nedostatak tog dragocjenog iskustva može postati opasnim za svaku vezu, jer se ona hrani razumijevanjem koje daje upravo životno iskustvo. Vaš muž ne spominje svoju bivšu suprugu i svoju prošlost. To samo govori o njegovoj suptilnosti i povjerenju u vas. Vi, pak, napamet procjenjujete njegovu bivšu ženu iako je ne poznajete. No, u svakom slučaju mali prestrašeni miš poput vas ne bi imao snage za takav pothvat ma kakav on bio, no to je sporedno za vaš brak. Zamara to što zbog bivše žene neprekidno sumnjičite svog muža koji vas voli toliko da vas počašćuje imenom mirne oaze. Budete li tako nastavili, on će, poput izgubljenog beduina, ugledati samo fatamorganu jedne (bračne) oaze, a ne onu koju je žedan tražio. Prema tome, nemojte biti mali prestrašen miš, nego pametna žena koja zna misliti.