Fićo u ferrariju iz Čakovca

Stuttgart je osvojen, idemo u Peking! – poruka je ispisana na golemom plakatu s fotografijom gimnastičara Filipa Udea, u maloj dvorani Gimnastičkog kluba “Marijan Zadravec-Macan” u Čakovcu. U toj dvorani 21-godišnji Đakovčanin, koji se lani na Svjetskom prvenstvu u Stuttgartu plasirao za Olimpijadu u Pekingu, trenira već petnaest godina.

A osim što je postao prvi olimpijac iz Međimurja, u posljednjih mjesec dana osvojio je i dva srebra za vježbe na konju s hvataljkama: najprije na Europskom prvenstvu u Lausannei (što je bila i prva hrvatska medalja u gimnastici nakon 51 godinu), potom i srebrno odličje na Svjetskom kupu u kineskom Tianjinu.

Filip je ovih dana s našom gimnastičkom vrstom na natjecanju u Moskvi, a kad se vrati kući, za nastup u Pekingu moći će se pripremati u najsuvremenijem Sportsko-gimnastičkom centru u Hrvatskoj, koji se posljednjeg dana svibnja otvara u Nedelišću nedaleko od Čakovca. Bit će to i svojevrstan dar vrhunskom sportašu za 22. rođendan koji će slaviti 3. lipnja.

– Tako će naš Fićo, kako smo ga prozvali jer je bio sitan, ali živ kao srebro i okretan, dobiti pravcati – ferrari, kako zovemo našu novu dvoranu. Rano smo zamijetili njegov izniman talent: dok su ostala djeca imala snage tek za jednu spravu, Filip bi usput trenirao na čak četiri: skakutao bi po parteru, penjao se na konopac, vježbao na konju s hvataljkama ili ručama – kaže Filipov trener Mario Vukoja, koji se o mladom gimnastičaru brine i kao učitelj, i kao stariji brat i prijatelj, ali ga i savjetuje kao da mu je sin. Filip je naime, sa šest godina ostao bez oca, koji je poginuo.

Novi trosjed Filipova majka Miljenka, komercijalistica u Mesnoj industriji Vajda, ostala je tada sama s kćerima Nives i Ivom, i najmlađim Filipom, koji je u prvom razredu osnovne škole jednog dana kući donio letak o upisu u gimnastički klub.

– Mama je bila presretna kad ga je pročitala jer se nadala da ću tako “istutnjiti” višak energije. Doma sam, naime, neprestano skakao po krevetima i foteljama, i potrgao sve madrace i opruge. Kad se zaposlim, od prve ću joj plaće kupiti nov trosjed. Obećao sam joj također da ću svakako završiti fakultet – veli Filip Ude, student na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu.

– Jedan sam san, plasman na Olimpijadu, ostvario. A sad sanjam – medalju. Moje europsko srebro je tek prvi veliki korak: kad sam već zakoračio na tako visoku stepenicu, nema odustajanja, nego samo korak na višu stepenicu – kaže Filip Ude, kojeg, uz Marija Vukoju, posljednjih devet godina trenira i Igor Križimski, koji se doselio iz Rusije u Čakovec. A njegova supruga Tatjana zaslužna je za koreografiju Filipovih vježbi na tlu, koje će, uz vježbe na konju s hvataljkama, izvoditi u Pekingu.

Jagoda Zamoda

Pročitali ste skraćenu verziju teksta. Ako želite saznati više pročitajte tekst u tiskanom izdanju Glorije broj 699 ili se pretplatite na PDF izdanje.