Filozofija odbijanja

Sada mi je 26 godina, završavam fakultet, vlasnica sam malog poduzeća koje skromno i solidno funkcionira. On je stariji, oženjen, ima obitelj. Pedeset mu je godina na vratima. Vezani smo poslovno, moje poduzeće je u njegovom business centru pa mi često dolazi u posjet. Udvara mi se, nudi mi pomoć, bolje uvjete najma i slično. Ne osjećam prema njemu ni najmanje simpatije, ali on ne odustaje od redovitih posjeta, pomoći, i ne posustaje u ponudama za zajedničke večere, ručkove i buduće sastanke. Letimični dodiri i poljupci moje ruke od njega izgledaju možda čak i džentlmenski. Sve svoje potrebe kao korisnika njegovih poslovnih prostora ostvarila sam prije svega bez nekih njegovih povlastica, ali opet oboje znamo da ja “kad god pozovem, nikad ne smetam, nikad nije kasno, uvijek sam dobrodošla”. Ne želim biti neljubazna, pa ga uvijek odlučno i učtivo odbijem, ali mislim da je to tek početak. Nisam ni u čemu pokazala da mi je do dotičnog stalo, ali opet ne želim pokvariti dosadašnje uspješne poslovne odnose. Kako uljudno odbiti vršnjaka mojeg oca koji je uz to i moćan poslovni suparnik? Otići s njim na poslovni ručak i razjasniti mu da ne može u meni imati ljubavnicu nego samo poslovnog partnera? Starkelja

Vjerujem da ste u neugodnoj klopci, nije poželjno reći da, još manje ne. Situacija vas gura prema srednjem rješenju koje zahtijeva veliku sposobnost laviranja, točnije obzirnog i opreznog postupanja. Nužno je i zrnce lukavosti koje se ne osjeća, ali postoji. Zadatak da opstanete je složen, nužno sastavljen od sitnih uzvratnih pažnji, ponekog ručka u okviru centra (mnogo je važnije da vas vide u poslovnom ozračju nego u nekom restoranu s prigušenim svjetlima). Ubacite usput u vaše razgovore i mladića s kojim imate najozbiljnije namjere, malo ali uporno, postojao on ili ne postojao. Sve to nabačeno, usputno rečeno, ali rečeno. Bacite naglasak na poslovni dio razgovora s krajnjom ozbiljnosti, bilo bi dobro da shvati kako želite svojim vlastitim snagama graditi svoju budućnost, s… ubačenim zrncem zahvalnosti zbog njegove susretljivosti. Budite ljubazni, ali kad shvatite da bi moglo preći u nešto više, bacite u šalu, ali ne u onu sirovu, nego finu koja obećava, ali ne daje ništa. Može vam jedino otkazati, ali ne vjerujem upravo zato jer ste za njega, tako nedohvatljiva, uvijek zanimljiva. Dogodi li se ta nevolja, tada recite samoj sebi “C’est la vie” ili lijepo hrvatski “takav je život” i krenite dalje.