Godine nisu važne...

Sad mi je 38 godina, profesorica sam tri jezika, nisam udana. Proputovala sam dosta svijeta s velikom znatiželjom. Ne mogu reći da se nisam zabavljala. Upoznala sam zgodne muškarce, ali se ni za jednoga nisam mogla odlučiti. Čini mi se da dobro izgledam, da ni jedna bora ne pokazuje moje godine. Prirodna sam plavuša s crnim očima, moje tijelo ne odaje moje godine. U životu sam tražila nešto posebno i zanimljivo, ali uzalud. Radila sam u gimnaziji kao profesorica engleskog i francuskog jezika. Jedan učenik mi je bio posebno drag: lijep, pametan, ozbiljan unatoč tako malo godina. Iz njegovih pogleda shvatila sam da je u mene zaljubljen, da ponekad ostavi neki cvijet na rubu stola, jer je uvijek posljednji izlazio iz razreda. Pokušavao je sakriti svoje osjećaje, a ja sam se pravila kao da ih ne primjećujem, ali je u tome mladiću bilo nečega privlačnog: sanjarske modre oči, crna kosa, blijeda put. Prošla je matura i mi se nakon toga dugo nismo vidjeli. Prošlo je mnogo godina prije nego što smo se slučajno sreli. Od nekadašnjeg plahog mladića postao je prekrasan 30-godišnji muškarac. Bilo mu je drago što me ponovno vidi, nabacivši kako sam mu u školskim danima bila idol. Pozvao me je na kavu da osvježimo uspomene iz gimnazije. Nešto je u meni zadrhtalo. Učinilo mi se da se isto dogodilo i s njim. Ipak sam pristala. Imala sam osjećaj da se moram oprezno ponašati da ne primijeti kako je nešto prostrujalo mojim tijelom, da ne bih željela u njegovim očima izgubiti poštovanje i postati smiješnom, pomislila sam ipak kako bi bilo divno da od njega dobijem samo maleni dio nekadašnje ljubavi. Primio je moju ruku i poljubio je. Kavana je bila poluprazna, sunce je pomalo tonulo iza oblaka. Rekao mi je kako nije zaljubljen, da nema djevojku i da nije oženjen. Tjedan dana kasnije, bili smo u krevetu. Pitam se što se sa mnom događa? Da li starim pa volim mlađe muškarce od sebe?

Susret, T.

Ne mislim da ste stari. Naprotiv, u najljepšim ste godinama. Vi ste još mladi, a on je samo nešto mlađi od vas. Prošle su godine kad je on bio učenik, a vi učiteljica, i kad su vas dijelile godine koje su sad izbrisane. Uostalom, žena nikad nije toliko stara da ne bi bila – mlada. Danas ga više ne morate podučavati, on sigurno zna sve što mu je potrebno kad dođe u najljepše godine svoga života. Nekad ste ga učili samo dva jezika, no sad to može biti samo jedan, onaj univerzalni koji ruši sve barijere, nazovimo ga uvjetno jezikom ljubavi. Sastanak na koji vas je pozvao upravo je ono što vam je predložio: maleni stolić, dva stolca, dvije šalice kave ili voćni sok u kojemu veselo šume kockice leda, eventualno dva zlatna kroasana koji uvijek djeluju prisno. Nemojte se slučajno pojaviti s debelom knjigom, niste više profesorica. Recite mu, naprotiv, da vam je bio najdraži učenik, potaknite ga da vam priča što se sve dogodilo otkako ste se posljednji put vidjeli. On je smatrao da je to sporedno, da vam je vjerojatno umjesto pričanja poljubio ruku, zar ne? Onu gdje se ukrštaju crte koje znače ljubav. Čini se da ste bili odlična profesorica, ali u tom trenutku samo divna žena. On je to osjetio. I vi. Našli ste se u postelji prije nego što ste oboje očekivali, kao da je ono cvijeće koje je jednom ostavljao na rubu stola vašega razreda kako bi vam učenički rekao da vas voli, sad procvalo, izgubile su se razlike u godinama i postajale sve kraće, a zagrljaji sve strastveniji. Te iskre iz školskih klupa zauvijek su se ugasile. U svakom slučaju, vodite igru tako da ne izgubite njegovo poštovanje i njegovu ljubav, jer se može dogoditi da poslije žuđenog sastanka među plahtama ne ostane ništa drugo nego samo to. Ali, vi ste previše pametni i previše strastveni, a on previše strastven i previše pametan da ne bi od sastanka učinili čaroliju. Možda zauvijek. Jer, godine ne poznaju vrijeme.