Golotinja na reklamama

Ljudsko je tijelo uvijek bilo zanimljivo, uvijek je privlačilo pažnju i bilo predmetom proučavanja. I to bez razlike kome pripada, muškarcu ili ženi. Ali, kažu da je bilo i najveća inspiracija umjetnicima koji su ovjekovječujući njega, ovjekovječili i sebe.

Povijest kao da je bila sklonija muškarcima nego ženama, ali, kažu da i tome ima razloga. No, ja u to ne bih sad ulazila.

Mislim, međutim, da sve što je u službi znanosti ili umjetnosti ima svoj razlog, pa i cilj, ali nikad nisam bila pobornik golotinje koja se pokazuje zbog nekih prizemnih razloga, pa ma čime se oni opravdavali.

Zašto sad o ovome pišem? Zato što nas svakim danom “bombardira” neka druga golotinja, kojoj uopće ne vidim svrhu – golotinja s reklama.

Oni koji se time bave, koji to proučavaju, kažu da se dešava nešto čudno – opet muškarci “vode utrku sa ženama” jer na panoima, ekranima i plakatima svoju golotinju “velikodušno” pokazuju, ali sad i gdje treba i ne treba.

Znam da je reklama danas nužna, znam da se život usmjeruje prema profitu, ali sve se treba raditi sa stilom. Ne bi se trebalo reklamirati kako jogurt pije razgolićena djevojka koja se oblizuje, kad se zna da ga najviše jedu – djeca. Mogu prihvatiti golotinju ako se reklamira nakit, ili nešto što se vezuje uz ljubav pa i seks, ali za sve drugo treba odmjerenost.

U zadnje vrijeme “oglašava” se Zapad, s kojeg nam je nekad golotinja i dolazila, pa se sve više čuju prosvjedi protiv golotinje koja se koristi i za one proizvode koji su prvenstveno namijenjeni djeci. I sad se javljaju dvojbe – treba li se pred djecom išta skrivati kad je to danas, u doba interneta i tko zna kojih sve ne erotskih časopisa, gotovo nemoguće. Kažu protivnici toga da ih treba “osvješćivati” i na taj način.

Oni drugi idu i dalje tvrdeći da se ne odgaja isključivo na negativnim primjerima jer to umanjuje kvalitetu života i djeca bi mogla misliti da je jedina vrijednost ono što, zapravo, nije – golotinja.

Ništa ne treba zabranjivati, ali ništa, pogotovo ne to, ne treba posebno ni isticati.

Danas kad se sve rjeđe može kontrolirati odgoj, kad na nj ima utjecaj svatko i sve, kad nam može izmaknuti iz ruku i ono što smo nekad čvrsto držali – svaki korak djeteta, svaki odgovor na njegovo pitanje, mora se voditi računa i o vanjskim utjecajima kojih je sve više pa i preko reklama.

A kako je s golotinjom doma? Kažu da sve potječe i tako iz roditeljskog doma.

Zanimljiva su razmišljanja švicarskih znanstvenika koji se bave odgojem. Oni ističu:

“Nema više mogućnosti da se živi kao u doba Adama i Eve u nevinom velikom raju, nego se preživljava u malom stanu, gdje je teško uvijek se skrivati. I kako se ponašati u toj krletki?”

Da li nakon kupanja brzo se obući, djeci ne pokazivati golotinju ili osloboditi se stega i dopustiti da se svi šeću goli jedni pred drugima?

Jer, bit će im prirodno ako tu golotinju vide onda i na nekoj reklami, ili sve to obaviti tajnom koja će potaknuti maštu i stvarati iluziju? Samo je pitanje iluziju čega i dokle.

Na kraju ispada da nema jasne poruke ni prijedloga, da sve ostaje na roditeljima i da je obitelj i najodgovorniji odgajatelj djece. Što, konačno, i jest.

Možda je zanimljiv primjer odgoja koji se ističe vezan baš uz to istraživanje:

Isabela, majka troje djece od 10, 8 i 3 godine, priča: “Ja se nikada nisam voljela šetati gola pred svojom djecom kao niti moj suprug. Naša djeca su naviknuta da se odmah obuku čim iziđu iz kupaonice, makar se oni vole zajedno kupati. No, moj muž i ja to nikad nismo činili. Prvo, jer mi to nije praktično, a i svatko od nas ima pravo na svoju intimu. Imam osjećaj da bih ih začudila i iznenadila svojom golotinjom i da bi ih time, možda, čak i povrijedila.

Mom desetogodišnjem sinu, barem mi se tako čini, ja sam ideal žene, ali sigurno ne u golom izdanju. Mi smo njegovi roditelji, a ne njihovi družitelji. Takvim ponašanjem roditelji zadrže više respekta kod djece”.

Međutim, ne razmišljaju svi tako. Simone je majka dvoje djece, od 6 i 9 godina. Njezina razmišljanja su sasvim suprotna onima prvim.

“Od rođenja naše djece mi se ponašamo normalno, prirodno. Pred našom djecom ništa ne skrivamo, a najmanje svoje tijelo. Ja se volim kupati s njima. To su za mene, a i za njih, ugodni i zabavni trenuci. Na žalost, radimo oboje i nemamo previše vremena biti zajedno. Zato je kupanje za mene i djecu poseban užitak. I doista ne vidim ništa u tome loše jer nas to sve čini sretnima. Tad se opuštamo i zabavljamo, i takvo bih ponašanje preporučila svim roditeljima. I kad djeca koja su naviknula gledati golo ljudsko tijelo slučajno vide negdje golu ženu ili muškarca, a ti im se smiješe s tko zna kakvih sve ne reklama, niti će ih to posebno iznenaditi niti će na njih utjecati.

Inače se po kući nitko ne šeće gol. Uvijek se zatvaraju vrata nužnika. Važno je da vodimo o svemu računa, da se ponašamo posve prirodno. Želim svoju djecu naučiti da shvate koliko nam je važno naše tijelo, da ga moramo njegovati, učim ih da je gimnastika jedan od važnih elemenata u životu. Posebno se bojimo da djeca ne padnu pod utjecaj vanjskih faktora i tumačim im svaki dan s čime se sve mogu sretati, tko im sve i na koji način može nauditi, ali i kako da se brane od svega onoga što bi im moglo štetiti.

Dabome da to nije neka “golotinja sa slike”, ali još manje da ih to može impresionirati tako da joj “baš u svemu povjeruju”. Danas je to najveća opasnost i najveći strah nas roditelja. Psiholozi ističu da je “slobodan odgoj” strahovito važan za kasniji seksualni odgoj jer ne sputava, jer od malih nogu ne pravi tabu od ljudskog tijela, jer od početka života ističe tijelo i sve njegove organe kao nešto prirodno, normalno, a to znači i nešto što je “samo naše” i čime čovjek upravlja. Jer, skrivati istinu nema smisla. Čim ono iziđe iz kuće, vidi na kojekakvim plakatima, reklamama, televizijskim emisijama i tko zna na čemu sve ne ono što smo mu skrivali i od čega smo ga bezuspješno sve vrijeme micali. Lakše će nam biti i odgovarati ako nas počne “bombardirati” s pitanjima zašto se netko pokazuje i slika razgolićen, zašto tako nešto uopće pokazuje javno. Kad ne bi bilo tako, zbunilo bi se dijete, pomislilo bi, a to je i najčešće slučaj, kako doma žene govore istinu, kako nešto skrivaju”. Zna se i kako je “zabranjeno voće” najslađe…

Bilo je zanimljivo, a i to su pametni Švicarci istaknuli poslije istraživanja koje su proveli ispitujući djecu što misle o reklamama i onome što na njima vide. Jedan je desetogodišnjak, komentirajući reklamu za jogurt na kojem ga polugola žena pije, tek napisao: “To mi je nezanimljivo.

Ne znam zašto ga pije prije nego se oprala, odjenula i pristojno sjela za stol”.

Drugi je bio još zanimljiviji:

“To je toliko glupo pa ću reći mami da mi ne kupuje taj jogurt jer mi je to ružno. Uopće mi ne otvara apetit za jogurtom. A ja ga ionako ne volim.”

I u jednom i u drugom slučaju to su djeca koja kod kuće imaju pravilan odgoj, i koje ne fascinira golotinja onako kako to oni koji su stvarali tu reklamu misle.

No, ima i drugačijih slučajeva, ima i onih kojima bi se trebalo pozabaviti i koji su napisali:

“Baš volim ovu reklamu jer je na njoj gola žena. A mama kaže da je to ružno. Pa da nije te reklame ja ne bih ni znao kako izgleda gola žena.” Ova zadnja izjava, možda, ide u prilog onima koji tvrde da se pogled na golotinju treba usmjeriti u kući pa onda neće biti straha od lošeg utjecaja ili od čuđenja kad se ono pojavi i ondje gdje ga ne očekujemo ili gdje mu i nije mjesto.