Goran Karan: Neubrojiv sam kad ljubim

Splitski kantautor, rođen prije 45 godina, pravi je Dalmatinac zaljubljen u more, sport i pjesmu, kojem su žene najvjernija publika i velika inspiracija za ljubavne hitove, pa će njima u čast dan uoči Valentinova, u zagrebačkom kazalištu Komedija, održati romantičan koncert Dođi u ponoć.

Što ste najromantičnije u životu napravili? – Napisao pjesmu.

Kad ste se prvi put poljubili? – Sredinom prošlog tisućljeća.

S kojom biste se ženom voljeli zaglaviti u liftu? – S najspretnijom članicom gorske službe spašavanja. Jeste li ikad pjevali serenade pod prozorom? – Vrlo često, kad sam bio zaljubljen. Pjevao sam o svemu što mi je bilo na srcu, jer u tim trenucima ionako vrijedi “adio pameti”. Čime vas žena može osvojiti? – Nema nikakvog recepta i osvajanje se ne može naučiti. Žena to ima, ili nema.

Kakvi ste kad ste zaljubljeni? – Neubrojiv.

Jeste li ljubomorni? – Dat ću vam prognozu: “pretežno sunčano. Vjetar u postupnom oslabljenju. Na večer vedro i toplo.”

Jeste li strog otac? – Mislim da nisam. Po čemu vam najviše nalikuju sinovi Roko, Ivan, Miran i Ivor? – Najviše po spolu i prezimenu, a neki i po glasnoći.

Mislite li da ste tipičan Dalmatinac? – Naravno, i za to imam tri argumenta – more, pisma i sport.

Biste li voljeli imati još koji talent? – Da, volio bih da znam plesati. Vegetarijanac ste, bavite se sportom, ne pušite i ne pijete – kad ste zadnji put pokleknuli pred nekim porokom? – Alkohola se mutno sjećam iz davne 1991.

Što najradije jedete? – Voće, povrće i žitarice. Koje sportove pratite na televiziji? – Gotovo sve sportove s loptom i atletiku.

Koji biste ekstremni sport voljeli isprobati? – Vožnju relija i ono iz pitanja broj dva (ljubljenje).

Što vas može razljutiti? – Neangažiranost i nedostatak volje.

Koju moć biste voljeli imati da ste superjunak? – Da mogu letjeti. Kakve knjige volite? – Dobre. Šalu na stranu, dosta toga me zanima pa ne mogu izdvojiti samo jednu knjigu ili određeni žanr.

Što slušate u automobilu? – Od Cesarije Evore do klasične glazbe. Slušam sve što mi padne na pamet, a ako moram ostati budan i negdje brzo stići, onda raspalim rock.

U kojoj je fazi mjuzikl “Naša bila štorija”, koji radite s Nenom Ninčevićem? – U početnoj – snimamo glazbu, pišemo scenarij i održavamo sastanke s kolegama umjetnicima i investitorima.

U kojem biste mjuziklu voljeli nastupati? – Volio bih nastupati u “Našoj biloj štoriji” i remek-djelu pokojnog Zdenka Runjića – mjuziklu “Grgur”.

Što vas može rasplakati? – Ljudske priče i ljepota u svim svojim pojavnim oblicima. Koje biste se mane voljeli riješiti? – Nekoliko njih, a naglost je svakako jedna od najmanje poželjnih.

Držite li se one Samsonove “moja kosa je moja snaga”? – Meni je moja kosa izraz moje osobne slobode.

Kad ste zadnji put imali kratku kosu? – Kad sam bio u vojsci. Dakle, u prošlom stoljeću.

Kojoj se osobi divite? – Svim osobama koje se bave duhovnošću, a pritom ostaju tolerantne. Imate li životni moto? – Još je u izradi…

Marijana Marinović