Za Ameriku se kaže da je velika zemlja velikih prilika. Jedna od tih prilika nasmiješila se i meni kad me tvrtka Tahitian Noni International pozvala da budem dio programa na njihovoj godišnjoj Međunarodnoj konferenciji. Ove godine se taj skup, na kojem sudjeluje 4500 predstavnika tvrtke iz više od osamdeset zemalja, održavao u Anaheimu – mjestu nedaleko od Los Angelesa, u kojem je Walt Disney, usred polja naranči, izgradio Disneyland.
Osnovni proizvod te kompanije je sok koji sadrži 90 posto ekstrakta biljke noni. Taj sok, to jest bioaktivni napitak, spravlja se od plodova nonija s otoka Francuske Polinezije. Vulkansko tlo i netaknuta priroda daju toj biljci ljekovita svojstva, pa se tamošnji narod koristi nonijem tisućama godina. U uzgoju se ne koriste herbicidi i pesticidi, a najzanimljivije je to što plod dozrijeva dvanaest puta godišnje.
Dakle, svaki mjesec berba! U laboratorijskim istraživanjima koje provodi tvrtka TNI, ustanovljeno je da je aktivna tvar iz nonijeva soka, adaptogen, višestruko korisna za ljudski organizam – djeluje protuupalno, kao antioksidans, osnažuje imunitet te dovodi do bržeg ozdravljenja i podizanja tjelesne spreme i izdržljivosti.
Moto tvrtke je “Tell the Story”, a upućen je potrošačima jer oni, pričajući o učinku nonija iz vlastitog iskustva, postaju najbolja reklama za proizvod. Tako sam i ja nedavno došao u priliku da ispričam svoju priču. Skakanje za balunom na splitskim Bačvicama, gdje sam s prijateljima igrao picigin, završilo je u Lovranu – na stolu kod doktora Nemeca… Ukratko, koljeno je stradalo, uslijedila je operacija, pa oporavak i rehabilitacija kod dr. Brozičević u Termama Selce. Nakon toga u oporavak sam uključio Tahitian Noni International Juice i, eto me, opet skačem, vježbam, igram se…
Dogodine ću u profesionalce!
Gospođa koja mi je preporučila noni, pitala me za moje iskustvo sa sokom. Prvo sam, u vicu, rekao da mi ne priliči reći svoju priču kad je mogu otpjevati. Onda sam napisao pjesmu “Place In My Heart”, snimio je i poslao u odgovoru na pitanje – kako sam. Nakon toga, uslijedio je poziv da budem gost kompanije, prvo u Provu, Utah, a onda na konferenciji u Disneylandu. Vjerujte, takve se stvari rijetko događaju čak i u pjevačkim ili glumačkim životima – i stoga se ne propuštaju. Tako smo u Los Angeles otputovali Zdenko Mamić, perkusionist benda Vagabundo u ulozi kamermana, naša menadžerica Ornela Kipčić Bauer i ja.
Dvorana se orila
U Konferencijskom centru u Anaheimu trebao sam imati desetminutni nastup ispred 4500 ljudi, a organizatori su – kako bi publika shvatila tko im pjeva – snimili trominutni film o meni. Na kraju se predviđenih deset minuta pretvorilo u dvadeset-i-nešto, cijela dvorana je sa mnom pjevala “O sole mio”, a nastup sam završio s “Place In My Heart”. Atmosfera je bila stvarno odlična, a poslije sam vidio da je netko moj nastup stavio na You Tube.
Ostatak boravka u Californiji iskoristili smo za vožnju do San Francisca i kupanje usput. Ondje smo bili gosti kod Elvisa i Gail Katić, kaštelansko-američkog para – on bubnjar, svirali smo još potkraj osamdesetih u grupi Zippo, a ona medicinska sestra.
Na kišni utorak smo se uputili prema aerodromu, zapeli u prometu, vozili u rikverc, izlazili s autoceste, no stigli na vrijeme i – sretno došli doma.
Goran Karan