Hrabrost ne izlazi iz mode

Zaljubljena sam u svog najboljeg prijatelja već gotovo deset godina (od petog razreda osnovne škole, a sada sam na prvoj godini fakulteta). Nikada nisam imala vezu, jer sam sve mladiće uspoređivala s njegovim ponašanjem, vrlinama i manama. Znam da mu se ne sviđam, jer ne pokazuje nikakvo zanimanje. Sada ide živjeti u drugi grad i možda ga više nikada neću vidjeti. Ne znam što da radim, da li da mu kažem kako patim za njim već toliko godina ili ne? Iako ne znam što bih time dobila… možda bih samo htjela olakšati dušu. Ne mogu ga zaboraviti, a sama pomisao da odlazi boli me više od svega. (c)to da radim? Rastanak

Srušite svoj dvorac od pijeska i na obali svog života počnite sve iznova. Gotovo je smiješno deset godina voljeti nekoga kome se ne sviđate, niti pokazuje ikakvo zanimanje za ljubav koju osjećate za njega. On, zapravo, nema pojma što se s vama događa i vjerujem da bi bio vrlo zbunjen kad biste mu povjerili svoje osjećaje. Njegovo čuđenje bi vas moglo povrijediti ili bi smatrao sve to ljupkom šalom. Ima još jedna moguća varijanta za svaki slučaj. Vi mu poslije deset prijateljskih godina i njegovog odlaska iz vaše vizure povjerite svoje osjećaje, pa što bog da! Iznenađen, osjeti kako se u njemu probudio crvić koji je deset godina mirno snivao. I najednom ustanovi da vas deset godina nije ozbiljno shvaćao ni ozbiljno gledao, jer ste mu bili (samo) prijateljica. Možda mu polaska hrabrost izmijenjenih uloga i to ga zagolica. Još samo nekoliko koračića i mogli biste doći do svog cilja: vaš dobar prijatelj mogao bi se pretvoriti u sasvim solidnog ljubavnika. Sve je moguće u životu pa i ono što je nemoguće. Poslovica kaže: “Tko riskira, taj profitira!” Za svaki slučaj: ako ga iznenadi vaša ispovijed prije nego krene njegov autobus, možda mu sine da je promašio priličan broj godina uzalud. No, nije izgubio ništa, jer se iz autobusa može u posljednjem trenutku prije nego krene iskočiti. Kod toga sam mislila u vaš zagrljaj!