I prevara može spasiti brak

Ne znam nikoga, pa čak ni onoga “najnamčorastijeg”, bilo da je riječ o ženi ili muškarcu, kojemu ne bi godilo, ili kome nije drago čuti lijepu riječ, a da o tek laganom dodiru, ili još bolje milovanju, i ne govorim. Pogotovo ako to dolazi od nekoga tko nam je drag ili s kim smo u vezi, ali i od onoga kojeg tek želimo osvojiti. Kažu da upravo lijepa riječ, ili tek smiješak, otvaraju sva vrata, a dodir je, zapravo, prikriveni poziv u – krevet. Pa kad je tako, zašto škrtarimo i u jednom i u drugom? Zašto se ustežemo od onoga što bi nam uljepšalo život, što bi nam u vremenima koja su pred nama, a prognoziraju svašta, olakšalo ionako tešku situaciju. Ne propagiram, dabome, kako na svako milovanje ili tek dodir moramo i trebamo odgovoriti odlaskom u krevet, ali neka nam ono bude pokazateljem da na svijetu postoji i nešto drugo, ljepše i primamnije, osim svakodnevnih briga. I tako kaže poznata pjesnikinja “da je ljubav lijepa tek dok se čeka i dok od sebe samo nagovještaj da”. Možda ne bi bilo loše navesti ono do čega su došla svjetska istraživanja, a što zna biti često popraćeno posprdnim odnosom prema onima koji se tako ponašaju. Oni kojima je teško, koji imaju tek toliko da prežive, koji su gotovo na margini društva, utjehu nalaze u milovanju i seksu. To im je jedina radost i jedina utjeha. I što je još važnije, ti najvjerojatnije u vođenju ljubavi nalaze ono što ih razlikuje od onih kojima je čak i to stvar najčešće prestiža, a ne istinskog užitka. Na velike obitelji ne bismo trebali gledati samo kao na “primitivce koji rađaju neodgovorno djecu”, nego kao na ljude koji uživaju u svemu “što im život pruža”. Konačno, takve podupire, neke i s pravom, i crkva jer se ponašaju prema njezinim “pravilima”.

Dabome da ja ne mislim propagirati nikakve mnogočlane obitelji, da ja i dalje mislim da je svatko od nas odgovoran da izrodi onoliko djece koliko može izvesti na pravi put, ali nikako se ne bih složila ni s onima koji takve osuđuju pa i bagateliziraju jer “stvaraju probleme svima, a najviše ugrožavaju, navodno, cijelo čovječanstvo”. Fenomen milovanja uvijek me oduševljavao, uvijek sam u njemu tražila, ali i nalazila toliko toga zanimljivoga. I uvijek nešto novo. Nisam samo ja to rekla ni osjetila, nego su to rekli i drugi – s njim sve počinje u jednom ljubavnom odnosu, ali i završava. Neću otkriti toplu vodu ako kažem da tijelo ima stalnu potrebu za nježnošću i dodirima. Milovanje zamjenjuje riječi ljubavi. Ono je najinstinktivnije osjetilo. Na nj smo naučeni od prvih dana života. Majčin dodir prva je senzacija koju doživljava novorođenče, a njegov “prvi jezik” je upravo tjelesni. Žene su, barem tako ispitivanja kazuju, senzualnije od muškaraca. One preko dodira doživljavaju najljepše trenutke. U ljubavi, ruke i usne su privilegirane. Cijela koža se nudi milovanju koje izražava seksualnu žudnju i želju za posjedovanjem. Sva čula imaju i simboličko značenje, ali čulo milovanja zadržalo je najviše od animalnoga u nama. Milovanje dvaju tijela koja se traže i čine to da bi se spojila zapravo je početak seksualnog kontakta. Kad milovanja dolaze od onog primarnog u nama, onog koje je vođeno instinktom, čini nam se kao da dolaze s one strane svjesnog, kao iz sna. Što se može iskazati milovanjem? Sve ono što se ne želi reći na drugi način. Postoje ljubavne riječi koje se ne mogu izgovoriti, ali se nježnim milovanjem savršeno razumiju. Psiholozi kažu da baš milovanjem ulazimo u carstvo tijela. A u njemu nema laži. Riječi nas mogu još i prevariti, ali dodiri ne. Razgovor može biti dvosmislen, a tjelesne senzacije su bliže našim željama. Ništa nije intimnije od milovanja. Ipak neke osobe su nesposobne za to, jer ih tjelesni kontakt plaši. Onaj tko ne prihvati dodir drugoga, “ratuje” sa svojim emocijama. Za mene je, pak, dodir i milovanje nešto najprirodnije i najjače. Jer milujući partnera na svojoj koži osjećamo njegov odgovor. Njime se otvara put ljubavnome kontaktu. Cijela naša koža je jedna velika erogena zona. Mali savjet svim ženama – u ljubavnome kontaktu obje ruke vam moraju biti zaposlene. Na našoj koži se prvo izdvajaju “klasične” točke, ali ima i sasvim neočekivanih mjesta koja drugačije reagiraju na milovanje. Svatko od nas ima svoje “točke”, tajne i osjetljive. Otkriti ih kod partnera, znači upoznati sve njegove male tajne, misteriozna mjesta koja su svojstvena svakoj senzibilnoj osobi. Mjesta koja su izvan svakodnevnih tjelesnih dodira, kao pregib koljena, neki dijelovi potiljka, ušne školjke i još neka druga, kriju uzbudljive odgovore na milovanje. Nježni dodiri nose u sebi moć, želju za posjedovanjem koja se često prikriva iza normi konvencije. Milovanje može donijeti više uzbuđenja od samoga ljubavnog čina. Ljubav se može voditi i tako što ćete drugu osobu uhvatiti za ruku. Kad nešto poželimo, za tim instinktivno posegnemo rukom, da bismo ga dodirnuli. Neki predmet, poseban nakit, prekrasan cvijet, pobuđuje u svijetu želju da ih osjetimo ne samo pogledom nego i dodirom. Dodir je istovremeno ispitivanje i želja za posjedovanjem, kažu znanstvenici.

U muzejima stoji natpis kojim se zabranjuje da se izloženi predmeti dodiruju jer estetski osjećaj ne može odoljeti privlačnosti dodirom. Kao da na taj način prisvajamo jedan dio te ljepote. Što se dešava između muškarca i žene koji se miluju? Oni se otkrivaju jedno drugome, ali i samima sebi, jer i ne znamo koliko zadovoljstva možemo pružiti vlastitom tijelu na koje smo toliko navikli da ga uopće više i ne osjećamo. Da bismo povratili taj osjećaj izgubljen u djetinjstvu, potreban nam je partner. Pružanje i primanje nježnosti se, kažu, ne može naučiti. Žene mogu provesti godine vjerujući da su nesposobne za ljubav, a onda se jednoga dana pojavi netko tko ih svojim milovanjem “probudi” i otkrije u njima nešto potpuno novo, vrijedno da se sve ostavi i počinje novi život. Zašto nam odgovara i zašto nas uzbuđuje upravo “nečije” milovanje? Ono što se događa između dva tijela koja se privlače, ravno je rješenju misterije. Jedan od ključeva za sreću i harmoniju je život u skladu s vlastitim čulima. A da bi se to postiglo, treba pustiti da tijelo samo progovori. Njime zapovijedaju instinkt za životom i zadovoljstvom.

Opet ću navesti primjer koji potkrepljuje tu tvrdnju: Greta je bila dvadeset godina udana za čovjeka hladnog u krevetu. Samo naoko taj je brak bio skladan. I onda se desilo ono što je trebalo i prije. Na jednom poslovnom putovanju završila je u krevetu čovjeka koji joj je pružio ono što je željela cijeli život – strast i milovanje. Nije mogla vjerovati poslije tek jedne provedene noći pune strasti da je uopće mogla živjeti uz “santu leda”, kako je sad doživjela svoga muža. Iako nije ni pomišljala na rastavu, jer to nije ni njezin ljubavnik, svaki trenutak proveden s njim bio je “za pamćenje”. On ju je održavao na životu, on joj je davao snagu da živi i dalje. Našla je ono što je tražila. I mada sam sigurna da bi joj mnoge “puritanke” zamjerale što je odjednom postala preljubnica, pitam ja te nije li ta žena “zaslužila” i svojih “pet minuta” radosti. Smije li joj to tko zamjeriti? I ima li uopće na to pravo? Moje spoznaje kažu da nemaju, ali, nasreću, tako je i ona na to gledala. Koliko sam je ja poznavala, činilo mi se da je postala smirenija, sretnija, pa čak, opet možda paradoksalno, i bolja, da ne kažem nježnija supruga svom mužu. Mnogo toga može spasiti brak, pa evo, Greta je primjer da to može čak, nazovimo to uvjetno, i prevara.