Imam sve i nemam ništa...

Iz vrlo imućne sam obitelji, nemam nikakvih problema, osim sivila koje me okružuje i moje neodlučnosti. Živim u jednom od naših velikih gradova. Moji prijatelji pripadaju istom društvenom sloju kao i ja, oni također plivaju u praznom prostoru, bez velikog zanimanja za nešto posebno, osim za automobile i provode. Nesigurna sam i nestabilna: u poslu (prekinula sam studij nakon godinu dana), načinu odijevanja, boji kose, s mladićima koji su ostavljali mene i ja njih. Čeznem za nečim određenim. Zabavljam se s mladićem koji je dobar, ali, poput mene, ne zna što bi počeo sam sa sobom. Imam bezbrižan život, lijep izgled, kuću na moru, brod, ali ipak ostajem ravnodušna. To jedino godi mojoj majci. U životu kakav živim ne događa se ništa što bi me oduševilo, čini mi se kao da živim u potpunoj praznini. Iako imam sve, kao da nemam ništa! U nedoumici praznine

Nedostaje vam ono što tišti većinu ljudi: briga za svakidašnjicu i zadovoljstvo kad ona nestane zaslugom vlastitih nastojanja. Vi je ne poznajete, samo naslućujete prazninu sigurnosti koja umrtvljuje duh i kad su usta puna. Iznimno pametni, iako mladi, prodrli ste u duhovno ništavilo bogatstva koje služi samome sebi, i shvatili koliko su uske njegove granice. Sad tražite vlastiti prozor u svijet koji bi vas inspirirao. Nastavite studij. Izvucite se iz života koji u suštini prezirete i pronađite novi smisao. Preispitajte svoje potrebe, zapitajte se tko ste i što želite, koje su vrijednosti neophodne za sreću i duševnu ravnotežu. Zaronite u sebe i pronađite što vam nedostaje, a što vam je potrebno u pustoši vašeg obiteljskog bogatstva. Pokrenite svoj mozak koji tako briljantno razmišlja, a uvjerena sam da vam je i srce u redu: zakucat će za pravu stvar kad dokraja sazorite.