Ivana Paradžiković: U školi su upirali prstom u mene i vrijeđali me

Urednica na Novoj TV Ivana Paradžiković (31) bila je jedna od brojnih poznatih osoba koji su se svojim javnim angažmanom, ali i posjetama školama uključili u akciju Antene zagreb ‘Glazbom reci stop maltretiranju’. Kao majka šestogodišnjeg Huga i netko tko se iz svojih školskih dana sjeća kako je to biti drugačiji, Ivana osjeća posebnu odgovornost da upozori na porast nasilja – verbalnog i fizičkog – među djecom.

Smatrate li da mediji mogu ovakvim akcijama utjecati na svijest djece i njihovih roditelja? Itekako mogu. Televizija je odavno prestala biti samo medij koji informira, ona u današnje vrijeme djelomice odgaja djecu. I tu je zapravo naša najveća uloga. Ponašanje koje vide u medijima je obrazac koji usvajaju i ja razmišljam o tome svaki put kada odlučujem koja će tema biti obrađena u Provjerenom. S velikom odgovornošću razmišljamo čemu ih učimo i što im poručujemo. Kako kao roditelj gledate na problematiku međuvršnjačkog nasilja? Svi se uglavnom slažu da taj problem počinje kod kuće. Djeca uče oponašajući roditelje i sve počinje od obiteljskog doma. Djeca koja su zlostavljana u djetinjstvu u velikoj većini slučajeva, nažalost, postanu zlostavljači. Jeste li i sami bili žrtva maltretiranja kao dijete ili se sjećate neke slične situacije iz školskih dana? Jesam, verbalnog, ne i fizičkog koje je danas sve češće. Kao izbjeglica sam živjela u Njemačkoj, odijevali smo se silom prilika u Caritasu. Išla sam u poseban razred sa strancima i kada bismo prolazili hodnikom svi bi se micali od nas, upirali prstom u nas i pogrdno vikali. To je bio trenutak kada sam shvatila da u društvu biti drukčiji znači biti uvijek percipiran kao čudan. Danas mi je to jedna od glavnih smjernica u odgoju mog djeteta. Učim ga da je bitno što on misli i osjeća, a ne svi oko njega.

I sada sa šest godina, kada ga slušam kada dođe kući i kaže da su se potukli u vrtiću, ali da je on stao na stranu dječaka kojeg su svi zadirkivali, koji je bio sam protiv njih petorice, i na kraju njih su dvojica pokupili udarce…Ali taj ponos dok mi prepričava priču, svjestan da je učinio ispravnu stvar – e to je značajno. Po Vašem mišljenju što je uzrok porastu međuvršnjačkog nasilja? Djecu odgajaju svi pomalo: vrtić, škola, mediji, a najmanje sami roditelji koji su uglavnom razapeti grižnjom savjesti jer ih nema, pa to kompenziraju na pogrešne načine. Vidim to posvuda oko sebe.