Izbor između dva sna

Do prije nekoliko mjeseci Ben Barnes je bio samo jedan od brojnih mladih britanskih glumaca koji svoj put prema sreći pokušavaju naći na londonskom West Endu. No, zahvaljujući holivudskom visokobudžetnom filmu “Kronike iz Narnije: Kraljević Kaspijan”, 26-godišnji Englez izišao je iz anonimnosti te je, pošto njegovo lice dominira plakatom i ostalim promidžebenim materijalima iz filma, postao poznat diljem svijeta. Uloga kraljevića Kaspijana tako ga je katapultirala među najtraženije mlade holivudske snage, što je uspjeh o kakvom nije sanjao ni kad se 2004. s boy-bandom Hyrise prijavio na englesko natjecanje za Eurosong.

S glavnim glumcem “Kraljevića Kaspijana” razgovarali smo u New Yorku, a za vrijeme intervjua pokazao se kao pristojan, ali pomalo povučen sugovornik, koji kao da još ne shvaća da se sve ovo baš njemu događa te da ga holivudski producenti smatraju novim Judeom Lawom ili Orlandom Bloomom.

Jeste li pročitali “Kronike iz Narnije” prije nego što ste prihvatili ulogu u filmu? – Jesam, pročitao sam sve knjige još kao osmogodišnjak. Kad sam dobio ulogu, sjetio sam se da u svojoj sobi imam negdje te knjige te sam ih i našao na policama. Ondje se nalazio i “Kraljević Kaspijan”, a na omotu sam napisao svoje ime i to vrlo ružnim rukopisom.

Koji vam je bio najveći izazov u portretiranju Kaspijana? – Mnogi su me to pitali, misleći da ću odgovoriti kako je fizički dio uloge bio posebno težak. Ali, meni je zapravo bio veoma zabavan. Imao sam učitelja koji mi je pokazao kako se jaše konj i bori s mačem. No, moram priznati da se nisam bojao mačevanja. Ipak glumim i u sljedećem filmu, pa sam znao da ne mogu izgubiti, čak ni od višestruko nadmoćnijeg neprijatelja. Pravi izazov za mene je bila gluma s imaginarnim likovima, koji su kasnije nadodani uz pomoć kompjutura. Teško je ostati koncentriran i ne početi se smijati kad umjesto kolege glumca ispred sebe imate običan štap.

Jeste li se naviknuli na novostečenu popularnost? – Baš sam posljednjih dana pohađao tečaj za dobro prihvaćanje popularnosti. Šalim se… Uvijek mi je neugodno kad mi netko postavi ovakvo pitanje jer doista ne znam što bih odgovorio. Namjeravam biti glumac koji filmove bira po snazi likova i uvjerljivosti priče, a ako na tom putu postanem slavan, to je nešto s čime ću se moći nositi.

Bojite li se da će vam uloga Kaspijana obilježiti daljnju karijeru? – Dosad sam glumio potpuno različite likove: bio sam ruski emigrant, igrač američkog nogometa, učenik iz Yorkshirea, a sada i kraljević . Znam da sam dosad bio gotovo nepoznat, jer sam glumio u niskobudžetnim filmovima i kazališnim predstavama, ali se nadam da ću i u budućnosti dobivati raznovrsne uloge.

Jeste li osjećali pritisak, znajući da je na vašim ramenima budućnost projekta od sto milijuna dolara? – Zapravo, mnogo veći pritisak glumac osjeća dok je na pozornici u kazalištu. Ondje morate svaku večer izlaziti pred ljude koji vas odmah ocjenjuju, i to ponekad zna biti iscrpljujuće. Što se tiče filma, pritisak ne stvara novac koji je u njega uložen, nego svi oni ljudi koji su pročitali knjigu i zaljubili se u nju. Bojao sam se da njih ne razočaram.

Josip Jurčić

Pročitali ste skraćenu verziju teksta. Ako želite saznati više pročitajte tekst u tiskanom izdanju Glorije broj 698 ili se pretplatite na PDF izdanje.