Izgledam poput Sharon Stone

­Njezin game show Piramida u kojem se svaki tjedan sučeljavaju tri poznate osobe ima visoku gledanost. Željka Ogresta (44) ne samo da je osvojila Hrvatsku, nego je postigla ono što nije uspjelo niti jednoj našoj TV zvijezdi: koncept svoje emisije, dakle vlastitu pamet, prodala je drugim ­tele­vizijama­ u regiji.

Istina, Zlatna ruža, nagrada za najbolji TV show na svijetu što ju je lani osvojila u Luzernu, dosta je pomogla širenju Piramide i Željku potvrdila kao uspješan brend. Uostalom, ona je i prije osvajanja Zlatne ruže i prodaje licencije Piramide drugim televizijama, od voditeljskog posla napravila biznis. Kad su se drugi bojali da će im uručiti otkaz, ona ga je dala i zaronila u neizvjesnost privatne produkcije.

Imala je u tome svesrdnu pomoć supruga Dubravka M­erlića, s kojim zajedno kreira Piramidu. Još otkako su prohodali krajem osamdesetih, ona ga jednostavno zove – Merla. Oni, zapravo, zajedno rade, stanuju, odgajaju troje djece, kuhaju, putuju, i o čemu god priča, Željka ne propušta spomenuti supruga. Dok smo je snimali za ovaj prilog, on je kratko navratio, tek da vidi kako joj je naša ekipa stilista i visažista promijenila imidž. Pohvalio je viđeno, poljubio je na odlasku i izvjestio da će on pokupiti kćerkicu Martu iz vrtića. I premda se nije žalila što se snimanje odužilo, Željka se na kraju dana s olakšanjem smjestila u naslonjaču i posegnula za svojom najvećom strasti.

Što je najbolje za opuštanje nakon napornog posla? – Cigareta. Neko mi se vrijeme vrzmalo po glavi da bih trebala prestati pušiti. Doma ne puši nitko, jedino Merla tu i tamo zapali cigaru. Prije nekoliko mjeseci jedna farmaceutska udruga mi je predložila da im budem „pokusni kunić“ za neke lijekove za odvikavanje od nikotina. Čak sam im odgovorila: „Možda“, a onda sam čula da će kod nas donijeti zakon o zabrani pušenja, što je u meni izazvalo strahovit revolt. A kako ja uvijek kontra reagiram, sada sam spremna i reklamirati cigarete.

Otkud ta potreba da stalno budete u opoziciji? – S godinama čovjek ipak malo popusti i nije više tako isključiv. No kad sam imala 18 godina i počela raditi na Radiju 101, mislila sam da smo samo mi u pravu. Čak i pomisao da bih jednog dana mogla raditi na Televiziji Zagreb činila mi se kao kazna – jer sam maštala o radu na BBC-ju. Danas me malo ljuti kad vidim mlade ljude koji nisu ni počeli raditi, a već su konformisti, i sa svim se mire. To nije dobro. Jer kad ćeš biti kontra, kad ćeš se boriti za svoje stavove i ideale ako ne kad si mlad?!

Dubravka Tomeković Aralica

Pročitali ste skraćenu verziju teksta. Ako želite saznati više, pročitajte tekst u tiskanom izdanju Glorije Glam broj 6 ili se pretplatite na PDF izdanje. ­