Između tijela i duha

Meni je 38, a njemu 30. Živimo zajedno u velikom gradu. Znaju me svi njegovi prijatelji i znanci. Stalno se bojim da ne ode zbog te proklete razlike u godinama. Volim ga, volim strastveno, ali nisam sigurna voli li on mene koliko ja njega. Jednom sam mu nabacila da se vjenčamo kad smo već toliko dugo skupa, ali on je odgovorio kako me ne voli toliko da bismo stali pred oltar, a i zbog toga što on nije ni sklon takvim “predstavama”. Kad vodimo ljubav, ne pokazuje osobitu strast, poslije seksa odmah zaspi, dok ja duboko u noć plačem. Ispočetka se okretao za svakom ljepšom ženom, možete zamisliti koliko sam trpjela i koliko me je bilo sram? Kad mu to predbacim i zaplačem, izgrdi me nasred ulice i kaže da prestanem s tim glupostima: za lijepom ženom se svaki muškarac okrene, što ne bi i on, ali to ništa ne znači. Bojim se da me ne voli koliko ja njega, možda mu je takva narav. Oboje smo intelektualci, ali što vrijede te titule kad među nama nema sreće? Sebičan je, mislim da je sa mnom jer mu je tako najudobnije i najugodnije. Često se ponaša grubo i otrese na mene. Sve to gutam, jer ga volim, nadasve obožavam njegovo preplanulo tijelo i njegovu ljepotu koja nalikuje Adonisu. Izluđuje me to njegovo tijelo, zato mu sve praštam. Kako da se izvučem iz klopke u koju sam se sama zapetljala pa više ne znam kako da iz nje iziđem, a što je najgore, ne želim izaći. Prezirem sebe, ne mogu si pomoći. Što, dakle, da radim?

U klopci

Morate ga prihvatiti onakvog kakav jest ili ga ostaviti. Nisu svi muškarci isti. Jedni su otvoreniji, drugi povučeniji, treći drskiji, četvrti melju poput mlina, ima pažljivih i uvredljivo nepažljivih, ljubitelja žena, vjernih zaljubljenika u dom, sebičnjaka dovoljnih sami sebi… Ovo je samo mali broj muških individua koji bi mogli ženama zavrtjeti glavom. One rado padaju na ljepotane s ograničenim mozgom koji ih gnjave, ne pružaju ništa ili malo, one ni ne primjećuju da su ih prešli. Kako može jedna intelektualka do te mjere biti luda za tijelom nekog Adonisa da ne želi izići iz klopke koju je sama sebi razapela: uvijek je u njoj poput zmije, ali ostaje u njoj pa makar je otrovala. To mi se čini krajnje pretjerano, mislim – umrijeti za njega. Vaš ljubavnik vas psihički maltretira, a u igri je samo jedno lijepo građeno muško tijelo koje ste iscijedili nakon što je zaspalo, a onda ste plakali. Mislim da ne biste trebali tako nisko pasti. “Strasti su sokovi duha i ako ih je previše, od njih oslabi mudrost! (Gracian Morales). Stoga dobro razmislite kako da postignete ravnotežu između tijela i duha. A ne samo tijela.