Ja i on

Moj život je nikakav. Roditelji mi imaju malu radničku plaću i ne mogu mi mnogo toga priuštiti. Imala sam divno djetinjstvo, ali je sve pošlo po zlu sada kad sam mlada. Uopće ne znam koji je smisao moga života. Zbog novčanih problema rijetko idem van, zato sam i izgubila prijatelje koje sam imala u osnovnoj školi. Imam samo jednu najbolju prijateljicu. Istina je, zapravo, da se sramim izaći jer se bojim da bi mi se smijali. Zgodna jesam, ali sam sirota. Kad me pitaju zašto ne izlazim, kažem da me to ne zanima, da mogu izlazila bih svaki dan. Noći su najgore: gledam kroz prozor svoje sobe i plačem, dok se moji vršnjaci zabavljaju, ja se još nikad nisam uistinu zabavila, kamo li se napila. U školi mi se smiju iza leđa. Mirna sam i tiha, novac dobivam od bake svaki mjesec, kupim si nešto obuće, ali s onime što mi ostane, ne idem van. Sramim se. Odlučila sam pomoći svojoj obitelji, pa svaki tjedan igram jednu igru na sreću, to mi je jedina nada da se obogatim, ali, na žalost, godinu dana ništa se ne događa. Sad mi je 18 godina, svog rođendana se i ne sjećam, otplakala sam ga. Svoju tugu skrivam. Noću ne mogu zaspati, sanjam strašne snove, umorna sam od čekanja da bude bolje. Kad bih barem mogla biti sretna s time što imam! Ali ne mogu to prihvatiti, iako nastojim misliti pozitivno. Kako da budem sretna i zadovoljna? Tražim li previše? Hoće li uopće doći moje vrijeme? Trenutno me vesele samo sitnice, a ja sam si postavila veliki cilj. Kad će doći kraj mojoj tuzi, boli i sramu? Ja

Nemaš se čega stidjeti, a ne vidim ni razloga zbog čega ostaješ kod kuće i plačeš. Čovjek je onakav kakav jest, ima novca koliko ima, a ono što je najvažnije i što nemaju drugi, jest vlastiti mozak. Umjesto što čamiš kod kuće i plačeš jer se tvoji snovi nisu (zasad) ostvarili, prihvati se knjige i svoje kolege koji ti se smiju iza leđa tuci svojim znanjem na njihovom vlastitom terenu. Ali, da bi se to ostvarilo, valja biti bolji od njih. Nije sve u sjedenju u kafiću i pijenju coca- cole da bi se bilo cool! Čemu plač? Zato jer nisi postigla ništa od onoga što si željela, pa igraš igru na sreću i trošiš uzalud novac? Zadubi se u knjigu s ciljem da budeš najbolja od njih, pa će vidjeti kako nemaš vremena za bezvezne misli, za plakanje, nespavanje i razmišljanje zašto ti se smiju iza leđa. Samo je jedan odgovor: smij se i ti njima i idi dalje! Ne srami se svojih roditelja, oni rade koliko mogu! Nemaju dosta novca, to nije sramota! Sramota je biti lijen, beskoristan, jedan od onih koji taru određeno mjesto i ispijaju, uz dim cigarete, pivo i colu. Budeš li marljiva, doći će tvoje vrijeme. Ali samo se preko trnja dolazi do zvijezda, a što se suza tiče, jedan mudrac je rekao da su suze poput oluje: poslije njih čovjek je uvijek mirniji! Nije, dakle, svako zlo za zlo.