Jakov Fak: biatlonac sa dvije domovine i smislom za humor

Nakon svečanog dočeka i primanja u Predsjedničkoj palači u Ljubljani, hoćete li zlatnu medalju sa SP-a proslaviti i sa svojim Mrkopaljcima? – Naravno. Koliko sam informiran, sprema se doček i u mojem rodnom mjestu.

Koliko često posjećujete roditelje i prijatelje u Mrkoplju? – Kad god mogu. Uživam u svakom trenutku provedenom u Mrkoplju.

Koliko dugo ste vagali odluku – ostati u Hrvatskoj ili nastupati za Sloveniju? – Dovoljno dugo, ali to je sada iza mene.

Jeste li doživjeli neugodnosti otkako se natječete pod slovenskom zastavom? – Ne, nije bilo neugodnosti i ne vidim zašto bi netko za to uopće imao razloga.

S čime biste usporedili zadovoljstvo nakon osvajanja zlatnog odličja na Svjetskom prvenstvu? – Ni s čim se to ne može usporediti.

Koje vrijednosti kod sportaša najviše cijenite? – Poštenje, ustrajnost i nepokolebljivost.

Koja vam je dosad bila najteža ozljeda? – Ozeblina na kažiprstu desne ruke.

Je li i za vas vrijedio običaj da djeca u Mrkoplju stanu na skije čim prohodaju? – Naravno. Samo mi je jako žao što to nepisano pravilo sve više izostaje iz života djece mog kraja.

Od koga ste dobili prve skije? – Od roditelja, ne sjećam se kad je to bilo, ali jako, jako rano.

Preskočite li katkad trening? – Ponekad, ako mi to savjetuje trener, ili mi sugerira moje tijelo.

Koje darove donosite svojoj djevojci s putovanja i natjecanja? – Uvijek neki mali znak pažnje, ali neka to ostane tajna.

Koliko uopće imate vremena za svoju djevojku? – Ne toliko koliko bih htio, ali to je sve danak bavljenja mojim sportom.

Razmišljate li o osnivanju vlastite obitelji? – Još ne razmišljam o tome.

Što mislite – kad će za to doći vrijeme? – Vjerojatno ne prije Olimpijskih igara u Sočiju 2014.

Sanjate li kako se na Olimpijadi penjete na najviše postolje? – Nadam se da će ti snovi biti i dosanjani jednog dana.

S koliko godina je biatlonac na vrhuncu karijere? – Ne postoji nikakvo čvrsto pravilo, općenito, sportaši sve mlađi postižu odlične rezultate, ali naravno, to se razlikuje od pojedinca do pojedinca.

Hoćete li svoju djecu usmjeravati da se bave nekim individualnim ili kolektivnim sportom? – Svakako ću ih podržati budu li se htjeli baviti sportom, a koji će odabrati, ovisit će o njima.

Idete li često glavom kroza zid i tko više strada – zid ili vaša glava? – Češće koristim taktiku prelaženja preko zidova tako da moja glava ostaje netaknuta i spremna za nove izazove.

Koji vam je ljetni sport najdraži? – Ima ih više, ali recimo, nogomet. Nije bez razloga prozvan najvažnijom sporednom stvari na svijetu.

Gdje i s kim najčešće provodite ljeta? – S ekipom na treninzima diljem Europe, pa tako i u Hrvatskoj.

Na što najradije trošite novac? – Na bicikle.

Je li točno da za džeparac skupljate prazne boce u Sloveniji i potom ih prodajete u Hrvatskoj, o čemu su se raspisale novine? – Na to se mogu samo slatko nasmijati! Ne, ne skupljam boce: to je bio test medijskog prostora. Na žalost, nema više nikakvih filtera informacija i razlučivanja bitnog od nebitnog, što vrijedi, a što ne. I zaključak je da istu medijsku pozornost dobijete kad postanete svjetski prvak i ekipni viceprvak u nekom sportu, ili ako kažete da radite nešto što je tabu tema i nekome se čini grozno. Ali moram priznati da se nisam nadao tako uspješnom testu. A opet, žalosno je da su neki ljudi prisiljeni skupljati boce da bi preživjeli.

Razgovarala Jagoda Zamoda Snimio Matej Družnik / DELO / CROPIX