Janko: Oženit ću se svojom Jelenom

Kako ste reagirali kad ste u scenariju pročitali da ćete kao Ranko Hajduk u serijalu “Najbolje godine” morati pustiti brkove? – Toga nije bilo u scenariju. Tu genijalnu ideju prisvajamo Janko Rakoš, kreativni direktor serijala Milivoj Puhlovski i ja. Tko god bio zaslužan, mislim da smo užasno glupi i smiješni kao selo brkatih dok ovoj bandi iz susjednog sela Vimečine ne raste ni dlačica, kao ni onima koji dolaze iz grada.

Jeste li ikad prije nosili brkove? – Jesam, godinu dana na akademiji, ali kada je počinjalo snimanje “Običnih ljudi” nitko nije imao sluha za tu vrstu estetike. S ovom ulogom konačno sam došao na svoje.

Zafrkavaju li vas prijatelji zbog novog imidža? – Naravno, ali mislim da su malo i ljubomorni.

Sviđate li se Jeleni s brkovima? – Kaže da je postala veliki obožavatelj brkova.

Radnja serijala odigrava se na selu. Diže li vam se, kao dečku s asfalta, kosa na glavi od ambijenta na setu na Žumberku? – Ne, dapače, kosa mi se spušta. Mirniji sam. Uživam u selu i svinjama i kozama.

Jeste li ikada prije nekoliko dana proveli na selu? – Jesam, ne previše, ali jesam. Sa starcima kao klinac. I na nekoliko višednevnih tuluma kod frendova na selu.

Znate li kositi travu? Jeste li ikada brali šljive, masline… vozili traktor? – Nisam brao, ali sam doživio svoju prvu prometnu nesreću na traktoru koji sam vozio po otoku Unije. Prijatelj i ja smo divljali po polju, a onda smo se zabili u drvo. Bilo je jako vruće, bili smo jako “veseli” i prošli smo bez ogrebotine.

Na snimanju ste nekoliko puta pali s konja: je li to najgore što vam se dogodilo? – Pa… bilo je svakakvih nezgoda, ali dok sam letio s Ajšinih leđa nisam se uopće osjećao ugodno. Sličan osjećaj sam imao kada su na “Ratkajevima” otkazale kočnice na mercedesu iz 1938., a bio sam na nizbrdici. Ivana Bolanča, koja je sa mnom bila u autu, vjerojatno još pamti tu idiličnu vožnjicu po Kumrovcu.

U protekle četiri godine snimili ste više od četiri stotine epizoda raznih serijala: kada mislite stati na loptu? – Trenutno sam na 497. Ja mislim stati, ali ne znam kako. Navukao sam se na set. To je dosta teška droga. Stat ću vjerojatno kada mi prestanu nuditi uloge, a to je – s obzirom na spomenuti broj – bojim se, neminovno.

Koja TV uloga vam je osobno najdraža? – Najdraža mi je uloga Marina Zelenike Čega u serijalu “Ja Cheguevara” koja, nažalost, nikada nije emitirana.

Znatno ste smršavjeli: što je tome razlog? – Nisam smršavio, dapače, s obzirom na seosku hranu i stalno snimanje, mislim da sam krenuo u zabrinjavajućem smjeru širenja u struku.

Posljednjih tjedana na set odlazite pod temperaturom i s virozom: zar ne možete ostati kod kuće tjedan dana i izliječiti se? – Ne mogu, tempo je takav da je ostajanje u krevetu trenutno neizvedivo. Mnogi drugi kolege su također prohodali virozu jer je očito zavladala setom. Sada se polako svi izvlačimo.

Što bi se moralo dogoditi da možete uzeti bolovanje? – Nešto jako gadno.

Uz svakodnevne odlaske na set potkraj rujna ste u varaždinskom HNK premijerno izveli Schillerovu “Mariju Stuart”: zašto ste prihvatili tu ulogu uz taj radni tempo? – Ulogu u toj predstavi sam počeo raditi prije početka snimanja “Najboljih godina”, tako da otkazivanje predstave nije dolazilo u obzir. Iz HNK Varaždin su mi izišli u susret i prilagođavali probe snimanjima, kolege s kojima sam radio predstavu su to istrpjeli (hvala im), a na Novoj su se pokušavali prilagođavati probama. Bilo je svima gadno, ali je uspjelo.

Smatrate li se autodestruktivnom osobom? – Da, apsolutno. Volim se valjati u depresiji, prilično sam adiktivan, živčan i sklon utapanju u samosažaljenju.

Prije potpisivanja ugovora s Novom TV bili ste prihvatlili ponudu Ring multimedije: zašto ste na kraju promijenili odluku? Je li novac bio jedini/glavni razlog za vaš transfer? – Dogovorio sam snimanje s Ringom, ali kada su me zvali s Nove, ispalo je da nam se bolje poklapaju neki termini, svidio mi se scenarij i dogovorili smo se. U Ringu su, kao i uvijek, bili vrlo korektni i pustili me.

Proteklih mjeseci nekoliko puta ste se s Jelenom pojavili s istim narukvicama na ruci: jeste li postali učenici kabale? Ako niste, što znače te narukvice? Ako jeste, koji su vaši razlozi? – Ne radi se o kabali. Značenje bih zadržao za sebe.

Uz sav taj silni angažman na TV-u, kada mislite diplomirati? – Ako mi mislite nabijati grižnju savjesti, hvala, toga imam dovoljno. Budem, mama, još malo.

Tko su vam najdraži kolege na faksu? – To je pretežak izbor kada sam s već dvije generacije proveo toliko vremena. Nemate vi toliko mjesta u novinama.

A profesori? – Imam dragih profesora, ali tu je ipak samo jedan, a taj bi me ubio da ga spomenem u novinama.

Koja su najbolja mjesta za noćni provod u Zagrebu? – Ne znam. Rijetko izlazim i zbog posla i zbog Davida kojeg viđam vikendima. Jelena i ja ponekad neplanirano znamo završiti u nekom od zagrebačkih klubova. Nemam nekih mjesta koja redovito posjećujem. Volim popiti pivu u Sedmici, a opet, znali smo završiti i u Gjuri, Sirupu, Mastersu, raznim “šminkeranama”… Zapravo to najčešće odlučuje društvo s kojim smo izašli.

Volite li više kućne tulume ili izlaske? – Volim sve vrste tuluma. Kako kad. Možda mi je najdraža kombinirana verzija. Prvo da se svi skupe u nekom stanu, pa odlazak negdje.

Što je najvažnije za dobar tulum: ekipa, mjuza ili izbor cuge? – Ekipa.

Kakav ste domaćin: kuhate li za svoje goste? – Rijetko imamo goste. Obično ne kuhamo. Ali žena je jednom napravila prilično ubojit punč.

Čega uvijek mora biti u vašem hladnjaku? – Nekoliko vrsta sira, masline i vino. I njezine kremetine, koje u mamurluku ponekad prokleto sliče majonezi… Chanel možda fino miriše, ali je odvratan na tostu.

Smatrate li se štedljivom osobom? – Smatram se osobom koja uči biti štedljiva, ali kad god mislim da sam naučio, sav trud padne u vodu.

Gdje je, prema vašem mišljenju, granica između štedljivosti i škrtosti? – Štedljivost je kada štediš na sebi, a škrtost kada štediš na drugima. Barem ja to tako nekako vidim.

Planirate li veliku feštu u povodu 30. rođendana iduće godine? – Trenutno nemam nekih planova, ali s obzirom na to da godinama nisam slavio rođendan, nadam se brutalnoj proslavi.

Na što vam nije žao potrošiti novac? – Na finu hranu i poklone.

Što je vaš modni fetiš: cipele, satovi, hlače, jakne…? – Teško je odabrati. Nisam baš siguran da sam modni fetišist, al da volim lijepe stvari – volim.

Koji je najskuplji komad odjeće koji ste si priuštili? – Dugi crni kaput prije dvije godine u Parizu.

Koji je vaš modni credo? – Nemam ga.

Hvata li vas panika kad na tekućem uđete u nedopušteni minus? – Još sam student, banka mi uporno odbija odobriti minus.

Tko su tri najvažnije osobe u vašem životu? – Jelena, David i gospođa Majka.

Priča se da ste već odredili datum vjenčanja s Jelenom: je li istina da planirate vjenčanje u prosincu? Ili nakon završetka snimanja serijala? – Istina je da planiramo vjenčanje, ali detalje ću zadržati za sebe.

Je li vas povrijedilo što su vas mediji prije nekoliko mjeseci razvodili? – Prije sam puno teže podnosio te konstrukcije medija, ali sada uglavnom više ne pratim što pišu. U zadnje dvije godine po medijima smo se nekoliko puta ženili, rastajali, bili trudni i mirili. Da sve to nisam naučio više manje ignorirati, vjerojatno bih imao dvocifreni slom živaca.

Vode li vas u životu više osjećaji ili razum? – Na sreću i na žalost osjećaji. Ponekad se zaletim i zabijem u zid, a ponekad je intuicija bolja i točnija kod donošenja odluka od zdravog razuma.

Isplati li se u Hrvatskoj biti zvijezda? – Ponekad da, a najčešće ne. Isplati se zbog naklonosti gledatelja, a s druge strane, ne isplati se jer im ponekad nije jasna granica između lika kojeg gledaju svakodnevno na televiziji i osobe koja ga igra, pa se zbog toga znam naći u neugodnim situacijama. Mediji maltretiraju samo malo manje nego vani, a lova za takve javne poslove nije ni na koji način usporediva.

Tko se teže u vašoj vezi nosi sa statusom celebrityja: vi ili Jelena? – Zajedno radimo na tome da se ne obaziremo ni na taj status, ni na njegove mane. Sve bolji smo u tome.

Kruno Petrinović