Je li moglo drukčije

Da je nekim čudom moguće vratiti vrijeme unazad, Ana First (32), dje­latnica dubrovačke turističke agencije Elite Travel, sigurno bi drukčije odigrala neke poteze na šahovskoj ploči svog života. Mož­da bi inzistirala na detaljnim liječničkim pretragama, tražila pojašnje­nje zašto krvari usred ciklusa i je li to doista posljedica uzimanja oralne kontracepcije – što je ona najprije pomislila jer tako piše u uputama za korištenje antibebi pilula, a to joj je potvrdio i ginekolog – ili je ipak riječ o ozbiljnijem problemu?

No, ona to nije učinila. I te je veljače 2004. prešla preko činjenice da se ne osjeća dobro. U travnju ju je čekalo vjenčanje s Vladimirom, violinistom i magistrom glazbe, zbog kojeg se iz Dubrovnika preselila u njegov rodni Zagreb. S diplomom menadžmenta dubrovačke visoke privatne poslovne škole, The American College of Management and Technology, bez problema je dobila posao u jednoj nevladinoj organizaciji, koji ju je potpuno zaokupio. Umjesto da potraži drugo mišljenje o svojem zdravstvenom problemu, otputovala je poslovno u Nigeriju…

No, početkom ljeta 2004. u zagrebačkoj Klinici za ženske bolesti i porode u Petrovoj otkriven joj je rak vrata maternice, koji je već napredovao prema rodnici, a maligne tvorevine otkrivene su joj i u maternici. Radikalna operacija bila je neizbježna. – S 28 godina, koliko je meni bilo kad mi je otkriven rak, niste svjesni što znači kad vam operativno odstrane jajnike, maternicu i jajovode. Sretni ste što ste živi. Danas, pak, kad se moram suočiti s preuranjenom menopauzom, koja je posljedica manjka hormona estrogena, a ponajviše s činjenicom da ne mo­gu roditi, jasno mi je o čemu se radi. Prebrodila sam nekoliko kriza zbog osjećaja da više nisam mlada žena, iako tako izgledam. Bolest mi je, na posljetku, dala svojevrsnu mudrost, pa danas razmišljam pozitivno. Radujem se životu, dišem punim plućima, obožavam mirise, boje i ljude oko sebe. Moj mi je suprug Vladimir tijekom cijele moje bolesti bio tiha, ali veoma ustrajna podrška. Bez njega ne bih uspjela – priča mlada Dubrovkinja koja prije četiri godine nije ni trenutak dvojila treba li pristati na radikalan zahvat za koji su njezini liječnici, dr. Darko Folnović i doc. dr. Ante Ćorušić iz zagrebačke Klinike za ženske bolesti i porode, tvrdili da su neizbježni. Operirana je u kolovozu 2004., a to traumatično iskustvo nastojalo joj je olakšati kompletno osoblje bolnice – od liječnika i medicinskih sestara do čistačica – i gospođa First svima je beskrajno zahvalna na tome što su dali sve od sebe da i nju i sve bolesne žene koje im stižu – izliječe, ohrabre i vrate u život.

– Rak je, dok vam se ne dogodi, tema o kojoj svi nerado pričaju. Ne razmišljate o tome koliko je život krhak dok se ne nađete u situaciji da se borite za njega. Dok ne obolite, ne znate da nakon zahvata i patohistološke analize odstranjenog tkiva, dobijete i procjenu koje su vam daljnje šanse za preživljavanje. To je jednostavno nužno i me­dicinski razum­lji­vo. U mojim nalazima pisalo je 2A. Silno me zanimalo što to znači i doznala sam da se procjena preživljavanja ope­riranih, koje čeka daljnja terapija, procjenjuje brojka­ma od 1 – 4 te slovima A i B. Nabolje je imati oznaku 1A, to znači da ćete gotovo sto posto pobijediti bolest. Moja oznaka 2A bila je vrlo dobra – značila je da imam oko 68 posto šansi da uz daljnju terapiju doživim lijepe godine – a najstrašnije je dobiti ocjenu 4B. Silno bih voljela da je bolesnika s tom strašnom “ocjenom” u nas što manje, da ih nema… – govori mlada žena. Nakon operacije zanimalo ju je samo jedno – što učiniti da pobijedi karcinom. Stoički je podnijela četiri pojedinačne terapije citostaticima, zračenje u trajanju od 45 dana, koje je vrlo bolno i neugodno jer peče…

– Nisam plakala. Te jeseni i zime 2004. imala sam važniji zadatak, trebalo je “odraditi” sve što se mora učiniti, a vodi ozdravljenju, ma koliko god bilo neugodno i bolno. Suprugu sam u ljeto 2005. predložila da se iz Zagreba preselimo u Dubrovnik, gdje smo pronašli zaposlenja i izgradili novi život. Trebala mi je energija rodnog grada, jednostavno sam se morala “hraniti” pozitivnim vibracijama gle­da­jući more, Elafite, dubrovačke zidine – da bih ojačala. I opet bila ona stara, koliko je to god moguće. Zaplakala sam tek potkraj 2006., kad je popustila euforija što sam preživjela rak. I što su mi svi nalazi odlični. Sjećam se da sam pospremala u stanu, na radiju je bila neka lagana, tužna glazba i ja sam se slomila. Ridala sam, dugo, veoma dugo, satima… – govori Ana First. I dodaje kako se nikad nije zapitala – zašto baš ja? Umjesto toga, utjehu je pr­onašla u suprugu, majci Brigiti i ocu Stijepi, pomorcu, te sestri Miji, ali i u molitvi. Bila je na te­čaju duhovne obnove karizmatika fra Zvjezdana Linića i duhovnim vježbama patera Pavine u Bazil­ici srca Isusova u Palmotićevoj ulici, kako bi izliječila ranjeni duh i dušu. I sad je jača nego ikad. Njezinu vrst karcinoma u 99,7 posto slučajeva uzrokuje spolno prenosiv HPV virus (podaci iz istraživanja International Agency for Research of Cancer u 22.000 uzoraka, provedenog prije petnaest godina). Žene zato nerado govore o njemu. No, kampanja Prekriži rak vrata maternice & prekriži rak dojke – promovira je i spot zagrebačke pjevačice Lane Jurčević “Volim biti zaljubljena”, u kojem sudjeluju i stvarne junakinje borbe protiv raka dojke i raka vrata maternice, poput Ane First – ipak je iznimka zbog koje vrijedi progovoriti. Jer je rak, a posebno te dvije vrste karcinoma koji napada srž ženstvenosti, pa uza sve nevolje uzrokuje i depresiju, problem sviju nas.

Prekrižiti rak

I nije na odmet iskoristiti svaku prigodu da se javnost na to podsjeti. Kampanjom započetom 7. listopada, iza koje stoje Nacionalni odbor za promicanje prevencije raka vrata maternice

– Za sve žene te Udruga oboljelih i liječenih od raka dojke – Sve za nju, skuplja se novac za otvaranje prijeko potrebnog Centra za psihološku pomoć ženama oboljelim od raka dojke te grlića maternice. No, to nije i jedini cilj kampanje koja se održava pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti: njome se i zdrave žene želi uputiti da se brinu o sebi i da spriječe bolest. U lancu drogerija dm mogu se za jednu kunu kupiti vrećice s logom kampanje, a sav novac namijenjen je otvaranju Centra za psihološku pomoć.U sklopu kampanje, koja traje do 14. studenoga, održat će se tribine u srednjim školama u Zagrebu, Osijeku, Rijeci i Splitu, jer HPV virus najviše pogađa mlade djevojke, ali i žene u dobi od 20 – 40 godina. Kako stvari stoje, svi žele “prekrižiti” rak.

Tanja Vučićević