Jedva 53 godine

Sad su mi 53 godine. Ne osjećam se starom, premda se čudno i brzo mijenjam, na žalost, na lošije. Postajem oronula, nezadovoljna, frustrirana. Shvatila sam da u životu čovjek dobije sve ono što ne želi, a ono što želi u kapima. Brak je čista katastrofa, u njemu sam 31 godinu, mogla sam svoju mladost i bolje iskoristiti, ali sada je prekasno. Pokušavam realno sagledati stvari i tako dalje živjeti.

Ima, međutim, jedan drugi problem koji ne mogu nikako realno odgonetnuti niti shvatiti. Cijeli svoj život bila sam vrlo mladolika, nikad se nisam smatrala lijepom, premda su me drugi u to uvjeravali. Bila sam „dobrodržeća“ do pred jednu godinu, a onda su nastupili „hormoni“, nespavanje, osteoporoza, bolovi u kostima. To se, naravno, odrazilo i na moj izgled. Ali, tko ima prvo to spominjati svaki dan tipa: „Što je s vama? Kako to loše izgledate? Jeste li umorni? Što vam je?“ To me strašno opterećuje jer se osjećam relativno dobro, a svoj izgled ne mogu promijeniti. I druge žene stare, ali nikada nisam nekome drugom to rekla, držim se one: ili iskreni kompliment ili radije šuti! Zašto su žene toliko zločeste? One su me naprosto iskompleksirale, tako da se sramim same sebe. To me strašno ljuti, smeta, ponižava. Kako se obraniti od svih tih komentara? Starjeti je ružno, ali neizbježno, čemu to starenje toliko naglašavati? Istina je da mi to vlastito starenje smeta i da sam nesretna što su te godine ženinih promjena došle tako brzo, ali se pitam kako je i zašto mladost tako brzo prošla? Bojim se starosti. Još su stari Latini rekli „Starost je tužna, jer ne dolazi sama“. Kako da se obranim od zločestih komentara? Pedeset i tri godine su mi tek…

Shvatila sam da u civiliziranom krdu ima zločestih ljudi, zlonamjernih, neiskrenih, prijetvornih i nešto dobrih. To je srž neugodnih pitanja koja bezrazložno mogu povrijediti. Doista, zašto pitanja znaju biti neugodna i otrovna? Ne bi li bilo jednostavnije proglasiti ih dobrim, tako se lakše hoda po kamenju života ili, da budemo otmjeniji, po asfaltu glatkom kao ogledalo. I što u njemu vidimo? Na žalost, ništa osobito. Nekoliko iskrenih lica i konglomerat neiskrenih.

To je suština neugodnih pitanja koja su vam postavile vaše prijateljice, iako su mogle šutjeti. „Kako bi mnogi ljudi bili sretni kad bi se o tuđim stvarima brinuli isto tako malo kao i o svojima…“ kaže jedna poslovica s dalekog sjevera. Ali, oni se brinu. Brinu se o borama kojih jučer nije bilo, a danas u četama marširaju po našim licima, rukama, vratovima i poprsjima koja smo tako rado pokazivali u najblistavijim danima našeg života. Danas se sakrivaju finim šalovima rafiniranih boja i neopisive mekoće. Ruke? Avaj, kako ih sakriti kad rukavice više nisu u modi? Tako da šutimo o neugodnim stvarima svojim najdražim prijateljima, jer nije nikome milije nego da nitko ne vidi ono što se dobro vidi: „Iskreni kompliment ili bolje šuti!“

Nitko ne voli postajati sve starijim i starijim, ali njega briše dobro raspoloženje ili – liječnik. Danas se može sve ili barem mnogo. Nije nimalo privlačno nekoga pitati zašto mladost tako brzo prolazi. Zar ne prolazi Sunce ili Mjesec, a neusporedivo su stariji od nas pa još „žive“? Malo optimizma i čovjek se odmah bolje osjeća. Tko kaže da je starjeti ružno? Može se starjeti i lijepo. Uz nekog tko neće dopustiti da bi ikoja žena bila stara. Heine je nešto zgodno rekao: „Ne dopustite mi da postanem staro gunđalo koje iz zavisti sikće na mlađe duhove, ili plačljiv kukavac koji neprestano roni suze nad dobrim starim vremenima“. Valja spomenuti da ni jedna žena ne može ostarjeti (ako neće), da ne poznaje „stara vremena“ s obzirom na to da poznaje samo ova mlada, da ne „sikće na mlade duhove“, jer ovi posljednji griju i srce i dušu.

Pitate zašto je mladost tako brzo prošla, a imate samo 53 godine? Odakle vam da te godine nisu prekrasne ako se na njih gleda s radošću?

Zaboravite iz svog života zločeste komentare i izbacite njihove vlasnike kao nepoćudne persone. Ne bojte se starosti. Latini su imali pravo da starost ne dolazi (uvijek) sama. Naprotiv! Vrlo često u društvu s nekim zgodnim gospodinom, obvezno elegantnim, otmjenim, s bijelom kosom koja nimalo ne remeti cijelu sliku, nego dapače!