Slavna stilistica, i žena s bogatim životnim iskustvom, u ovom broju Glorije govori kad je najbolje vrijeme za zaljubljivanje
Jesen je vrijeme za ljubav
Emotivni život je doista kompliciran i ovisi o stvarima kojih ni sami nismo svjesni. Toliko je toga napisano o ljubavi i seksu da se teško u svemu snalaze čak i oni koji to pomno prate.
Najveće dvojbe javljaju se kad se pokušava odgonetnuti koje je vrijeme najidealnije za ljubav, ili kad smo najviše skloni zaljubljivanju.
Uvriježeno je mišljenje da je to proljeće, kad se sve budi, kad sve lista i cvjeta. Govori se da se za ljubav zato i kaže da je – procvjetala.
No, oni tvrdokorniji niječu bilo kakvu povezanost godišnjih doba s potrebom da se zaljubljujemo. Za njih se ljubav može desiti uvijek, ali ne niječu da sve ovisi o situaciji u kojoj se u određenom trenutku nalazimo.
Dok prtimo snijeg na nekoj neprohodnoj planini tek kroz poluotvorene oči možemo spaziti nekoga zbog kojeg nas oblije toplina iako se vani sve smrzava.
Drugi, pak, ustraju u tvrdnji da je ljeto kao stvoreno za ljubav jer smo tada opušteni, spremni na sve pa i na avanture.
Malo je onih – ili da kažem da to znaju samo pravi “znalci” – koji misle da je jesen doba kad žene osjećaju najveću potrebu za ljubavi. Ali, hoće li je i naći, to je već drugo pitanje. Jer, vidjet ćemo da se i priroda zna uplesti onamo gdje ne bi trebala.
Ako je jesen lijepa i topla, onda se zna čuti – više sunca znači i više ljubavi. Jer toplina – pa makar i samo topla soba – igra veliku ulogu u hormonalnoj ravnoteži žene. Kraći dani u jesen potiču progresivno povećanje ženskoga i muškog libida koji je u ludoj i teškoj ljetnoj vrućini bio usporen. Ljubavno zadovoljstvo i topla soba, ma tko što rekao idu – ruku pod ruku, zajedno.
O čemu sanjare mlade djevojke kad je njihov LH hormon najviši, na muškarcima je da otkriju, jer je priroda na strani žena.
Sigurno je da nesnosne vrućine ne potiču želju za seksom, ali zato blaga i divna jesen traži i nudi tu blagost i zaljubljenicima.
Oslobađajući se vrućina, kao da želimo zakoraknuti u nešto ljepše i smirenije. Ja bih rekla i punije.
Javlja se u nama želja za promjenom. Želimo izlaziti, želimo se družiti, želimo nekome pripadati. Taj osjećaj pripadnosti nešto je što svakoga, prije ili kasnije, uhvati. Primjećujemo promjene u prirodi više nego ikada. Odjednom se u nama javlja želja o odlasku u šumu, parkove, na žalove, ali ne sami. Poželimo šetati se i – udvoje.
Psiholozi i za to imaju objašnjenje.
Znanstvenik i psihijatar dr. prof. Silvisni kaže da je razina seksualnih hormona u žena najviša potkraj rujna i cijeli listopad, a najmanja u prosincu, a onda opet počinje rasti.
Nije, znači, slučajnost što smo u jesen lako zaljubljivi. Naše tijelo traži toplinu, hormoni su se uzbudili, pa su znanstvenici tu pojavu i nazvali – zovom hormona. No, nije sve baš tako jednostavno. Priroda se ipak poigrava i sa ženama i s muškarcima. Netko je rekao da čak pravi pravu zbrku. Dok se žene u jesen bude, kod muškaraca je situacija drugačija. Kod njih je, naime, razina seksualnih hormona u rastu od veljače do kolovoza, kad doseže svoj vrhunac. No, opet se javlja paradoks. Primijetili su to i obični statističari – unatoč toj igri prirode, zanimljiv je podatak da se najviše beba rađa u svibnju.
Eto dokaza da se i prirodu može prevariti.
Ljubav nema prepreka ili su žene, možda, pametnije i znaju se snaći i onda kad to ne bi ni znao ni mogao nijedan muškarac.
No, opet će mi se, možda, prigovoriti da njima opraštam i neoprostivo.
Ali, s njima treba znati, njihove vrline su samo njihove, kako, uostalom, i mane. Zna se da su muškarci potpuno drugačije građeni od nas žena. Oni čak i kad gledaju, ne vide isto, pogotovo kad im je pažnja usmjerena na osobu suprotnog spola. Pažljiviji i lucidniji promatrači u takvim su trenucima žene. Kad muškarac ugleda neku lijepu ženu, njegov pogled sklizne preko njezina lica do grudi koje kao da miluje pogledom, ide potom do stražnjice, načas se zaustavi na nogama i napokon se vrati na njezine oči.
Kojim se redoslijedom odvija ta “optička ekspedicija”, ovisi o ključnim nadražajima za koje je muškarac tog trenutka raspoložen.
Znanost tvrdi da je dovoljno sedam sekundi da muškarac, rečeno u šali, očima opipa ženu. Nema podataka koliko je za to potrebno ženi, ali ona ima neke druge prioritete.
I dobro je da je tako. Kad žena upozna nekoga, gotovo isti čas osjeti je li joj taj simpatičan ili antipatičan.
Oči su prvo što je osvoji ili odbije. Kao da u njima svaka traži odgovor – sviđa li mu se, i što on od nje želi.
Pogled će joj se potom spustiti na ruke, i vjerojatno će to biti prvi korak – što s njim dalje.
Ona voli muškarca s čistim noktima i urednim cipelama. Već je i to dovoljno da se vidi kolika je razlika između žena i muškaraca. Ono što on vidi najprije kod nje, jest ono što joj je dala “majčica priroda ili genetika”, a ona ga ocjenjuje po onome kako i koliko drži do sebe.
Uvijek sam govorila da seks ne mora značiti i ljubav, ali da je to dvoje, kad se prožme, zapravo, predivno. Zanimljivo je bilo čuti izlaganje jednoga seksologa koji je, prateći tko zna koliko sve ne bračnih i običnih partnera, došao do zaključka kojem se i ne bi trebalo baš čuditi – čak i kad ljubav nije nestala, seks se prorjeđivao. I stvarao se pakao jer muškarcu je seks potvrda vrijednosti i važnosti, a ženi je to ljubav. Kad je voljena, osjeća se tek tada – ženom.
Ma kako bila emancipirana, ma kako bila situirana, ako nije voljena, ona je nesretna.
Zato tako često između mene i feministica dolazi do nerazumijevanja, jer ja tvrdim, a i opet govorim iz vlastitog iskustva, žena se voli nasloniti na čvrsta muška prsa, čak i onda kad je to jedino što on ima.
Ona voli biti zaštićena, čak i onda kad bi se sasvim sigurno u životu snalazila i sama. Njoj, neću reći da seks nije važan, ali važnija joj je ta sigurnost, a iz njen proizlazi i sve drugo. Možda je zato jesen doba kad su žene najspremnije za ljubav.
Možda zrelost prirode poklapala se sa zrelošću i spremnošću za život udvoje. No, da ne bismo robovali tko zna čemu sve ne, treba reći i još nešto što je važnije od ičega – onog trenutka kad nam se ona desi, uživajmo u njoj. Jer, ako se išta može planirati, onda nju sigurno ne možemo. Možda je u tome i sva njezina čar.
Znam sretnih veza koje su počele zimi, i onih nesretnih koje su počele, ali i završile u proljeće. I što na kraju reći? Svejedno kad nam se ljubav desi, važno je da je osjetimo.
Zlobnici kažu da su bračni kreveti zato dvostruki. Žene obično znaju u kojem će se času naći na kojem mjestu. Ako treba, neki put su i
na podu.