Oglas
Jesenje lišće
U braku sam trideset i pet godina, a sad mi se događaju neke čudne stvari. Moj se muž otvoreno udvara tuđim ženama. Slučajno sam doznala za takve njegove izlete. Srušio mi se cijeli svijet. Sad, u jesen života, kad bismo trebali biti pažljivi jedno prema drugome, uživati u našim unucima, ništa od toga. Najprije sam bila užasno povrijeđena, neprekidno sam plakala, a onda odlučno tražila od njega da mi objasni zašto to radi? Bio mi je i ostao jedini muškarac u životu, poklonila sam mu, a i sad mu poklanjam, paænju, nekada strast i nadasve ljubav. Na otvoreni i trezveni razgovor odgovara da je sve to normalno, da se on samo zafrkava (obje su te žene mlađe od njega, jedna oko trideset godina), da on ne vidi ništa što bi me moglo vrijeđati! Gdje sam pogriješila? I dokle trebam sad, u šezdesetima, praštati, pretvarati se da mi je svejedno kad u mobitelu ima sliku druge žene, kad umjesto da je na seminaru, sastaje se s tuđom ženom?
Jesenje lišće Pustite ga da se ispuše i ne obraćajte toliku pažnju na svoga muža. To je doba kad se ne može svladati, njegov seksualni nagon je na izdisaju, ne zna što radi. Gleda svijet oko sebe ružičastim naočalama. Baš sad, u jesen života, kad bi trebalo biti onako kako vi želite vidjeti, on postaje nezainteresiran za svijet obitelji, a zainteresiran za onaj izvan njega. On još želi biti pravi muškarac koji može osvajati, udvarati se, jer je to “šik”. Nemojte plakati, to je labuđi pjev jednog čovjeka koji hoće biti mužjak iz doba kad je to mogao biti. Niste pogriješili ni u čemu, nemate ni zbog čega plakati. Uzmite ga olako, s osmijehom, kao da pred sobom imate maleno dijete, umjesto da plačete, podsmjehujte se i dobacite mu da je “stara budala” s kojom se poigravaju. Kad se smire posljednji valovi posljednjih strasti, vaš suprug će se pokorno vratiti kući i biti opet dobar muž i uzoran djed. Slikovito rečeno i parafrazirajući vaš potpis, jesenje lišće njegova života padat će i padati, dok se sve grane ne ogole. Onda će se doista vratiti kući.