INTERVJU

Joe Manganiello: Odgodio sam vjenčanje zbog 'Okusa krvi'

Da bi dobio ulogu u hit-serijalu “Okus krvi”, 34-godišnji američki glumac Joe Manganiello ugovorom se obvezao da će svoje tijelo održavati u idealnoj formi sve dok se pojavljuje kao vukodlak Alcide Herveaux. No, uopće se ne žali zbog svih “patnji” kroz koje prolazi. Jer za njim uzdišu žene diljem svijeta, čitatelji časopisa Men’s Fitness i Men’s Health njegovo su tijelo svrstali među najljepše na svijetu, a nakon što ga je lani magazin People proglasio novim seks-simbolom, istu mu je titulu ove godine dodijelila američka kabelska postaja Logo. Kako ste dobili ulogu Alcidea Herveauxa? – To mogu zahvaliti ljubiteljima knjiga prema kojima je serijal snimljen. Oni su tijekom snimanja prve sezone “Okusa krvi” na internetu raspravljali koji bi glumci mogli utjeloviti likove iz još neekraniziranih romana. Tako su stavili i moju sliku i napisali da bih bio idealan u ulozi vukodlaka, koji se pojavljuje u trećoj knjizi. Uglavnom, pozvan sam na audiciju u Los Angeles, na kojoj je bio i autor serijala Alan Ball. I prošao sam. Koliko vam se život promijenio zbog te uloge? – U potpunosti. Devet godina radim ovaj posao, ali tek sad osjećam da me redatelji “prepoznaju” i da mi se otvaraju mnoga vrata. “Okus krvi” gledaju holivudski producenti i pristižu mi ponude za brojne kvalitetne uloge. Uskoro ću početi snimati romantičnu komediju “What to Expect When You’re Expecting” u kojoj glume Cameron Diaz, Jennifer Lopez, Dennis Quiad i Chris Rock. Imam ponude i za neke akcijske filmove, ali zasad ne mogu uskladiti termine s “Okusom krvi”. Zatočenik sam tog projekta, no ne žalim se. Pet mjeseci u godini sam slobodan pa se nadam da ću u tom razdoblju naći vremena i za druga snimanja.

Kako ste zbog te uloge morali svoje tijelo dovesti do savršenstva, jeste li morali “uvesti” poseban režim tjelovježbe i prehrane? – Svoj izgled djelomično zahvaljujem genima, ali i stalnom bavljenju sportom. U srednjoj školi bio sam kapetan rukometne, odbojkaške i ekipe američkog nogometa pa sam dobio i mišiće i kondiciju, ali zbog uloge vukodlaka morao sam angažirati privatnog trenera. Odlučio sam se za Rona Matthewsa jer mi se svidjelo kako je “istesao” Hugha Jackmana za film “X-Men”. Treniramo svaki dan dva puta. U jutarnjoj smjeni odradim kardiotrening za “cijeđenje” suvišnih masnoća, a u popodnevnoj su mi na raspredu vježbe snage. Jedem piletinu, govedinu, ribu i mnogo povrća, a najteže mi je što sam se morao odreći piva.

Je li to bila jedina žrtva koju ste morali podnijeti zbog uloge? – Ne. Morao sam jako dobro svladati i južnjački naglasak jer se radnja događa u Louisiani. Kako sam rođen u Pittsburghu, to mi nije bilo nimalo jednostavno. Jeste li imali bliskih susreta s vukovima? – Naravno. Imamo ih na setu. Dakako, dresirani su, ali ipak su to divlje životinje čije ponašanje nije lako ni kontrolirati ni predvidjeti. Ja sam se nekako uspio “sprijateljiti” s golemim sjevernoameričkim vukom sa žutim očima koji je moj “alter ego” u serijalu. Thundera, kako mu je ime, odveo sam i tričetvrt sata u šetnju. Ostali vukovi su cijelo vrijeme zavijali “signalizirajući” mu put natrag. Kako to da se gledatelji nisu zasitili vampira i vukodlaka? – Mislim da je tajna uspjeha ovog serijala u tome što je mnogo više od obične priče o vampirima i vukodlacima. Sva ta nadnaravna bića i njihovi odnosi prikazani su vrlo kompleksno i podsjećaju me na bogove iz grčke mitologije: sukobljavaju se, strastveno se privlače, suočavaju se s problemima… A, opet, nije li njihova borba za status, prava i ljubav svojstvena i svima nama?

Jeste li se u djetinjstvu bojali takvih priča? – Naprotiv, vampiri i vukodlaci uvijek su me oduševljavali. Kao klinac sam obožavao horore i likove poput grofa Drakule i Frankensteina. Meni su bili simpatični i smatrao sam da drugi ne razumiju da oni, zapravo, čeznu za ljubavlju. Kad su mi bile tri godine, mama me za Noć vještica maskirala u Drakulu i odvela u kuću strave gdje je jedna od atrakcija bio vampir koji iskače iz lijesa. Dok su drugi vrištali od straha, ja sam bez problema ušao u lijes. A svaki dan sam u šest ujutro išao u crkvu i molio Boga da me pretvori u vukodlaka jer su nam redovnice u osnovnoj katoličkoj školi St. Bernard u Pittsburghu govorile da će nam Bog, ako mu se redovito molimo, uslišati želje. To mi se, eto, ostvarilo 25 godina poslije. Strahujete li da bi vam uloga vukodlaka Alcidea Herveauxa mogla obilježiti karijeru? – Ne. U devet godina, koliko se bavim ovim poslom, glumio sam različite uloge i okušao se u raznim žanrovima… Dok sam studirao glumu, nastupao sam i u mjuziklima. Za ovu ulogu sam pustio kosu, a za neke prijašnje sam bio ćelav i bez zuba. Preobrazbe mi uopće nisu problem. Sve su to izazovi mog posla i veselim se godinama koje dolaze. Je li vaša zaručnica Audra Marie ljubiteljica serijala “Okus krvi”? – Da. I za to sam jedini “krivac” ja. Naime, na našem prvom izlasku pričao sam joj sve o knjizi i serijalu, a malo kasnije sam joj dao i DVD iz prve sezone. Totalno se “navukla”.

Planirate li vjenčanje? – To će se sigurno desiti, samo još ne znamo kad i gdje. Trebali smo to obaviti prošlo ljeto, no kako se snimanje četvrte sezone “Okusa krvi” oduljilo, nismo imali vremena. Ali uskoro ćemo uzeti kalendar, vidjeti kakve su nam mogućnosti i odrediti datum. Smeta li joj što se skidate pred kamerama ? – Ona zna da je to dio mog posla i u potpunosti me podržava.

Koliko pazite na odijevanje? – Prije sam uglavnom bio u trapericama i majici, a u ormaru sam imao tri odijela. Sad ih imam mnogo više jer me, prema vlastitoj želji, odijeva američko-libanonski kreator Joseph Abboud, čija klasična odijela obožavam. Iako mi se sviđa i dašak starog Hollywooda koji su nekad njegovali Steve McQueen, James Dean i Marlon Brando, a danas ga prepoznajem u bajkerskom izdanju Georgea Clooneya ili dnevnim kombinacijama Brada Pitta.

Koristite li kozmetičke preparate? – Vrlo umjereno. Jedino što koristim izvan redovite njege je vosak za oblikovanje frizure Dry Wax, tvrtke Paul Mitchell. Na lice ništa ne nanosim, iako mi zaručnica stalno govori da bih trebao. Ali zasad sam zadovoljan i svojom kožom, kao i izgledom općenito.

Damir Leljak

Pročitali ste skraćenu verziju teksta. Cijeli intervju s Joem Manganiellom pročitajte u tiskanom broju Glorije (br.877) ili se pretplatite na PDF izdanje

Powered by Labrador CMS