Kad bi mogli...

Bila sam u braku nešto više od 30 godina. Nije to bio brak nego muka. Glavni je bio moj muž, s njegove strane sila i poniženje, batine i uvrede. Čekala bih ga na večer kad će doći i kako će biti raspoložen. Jednog dana rekla sam mu “ne”. Danas sam razvedena, 54 su mi godine, no unatoč tome živimo i dalje u istom stanu, jer mome bivšem mužu ne pada na um da mijenja stan, uvijek s nekakvim isprikama. U kuću ne daje ništa, ne plaća ni polovicu režija, dio njegovog života su provodi, druženja, izleti, prijatelji. Smatra da i dalje ima pravo dolaziti kući, jesti kod kuće i živjeti kako mu se sviđa. Sve njegove stvari su zaključane. Zaposlena sam, mala plaća, dok podmirim sve račune, ne ostane gotovo ništa novca.Sigurno ćete me pitati zašto ne izaberem nekog dobrog čovjeka koji bi mi po godinama odgovarao? Bojim se da mi se opet ne dogodi slično nakon svega što sam proživjela, zato radije ostajem sama. Svaki dan mi bivši muž govori kako će izići iz stana, ali ništa od toga. Gdje sam pogriješila? Jesam li mogla pametnije? Marija

Još možete: lijepim načinom ili drugim, rigidnijim, sa stvarima pred kućom ili pred stanom. Razvedeni ste i nemate nikakvog razloga da trpite supruga koji to više nije, ali on ne želi da iziđe. Još ne plaća polovinu režija, u kuću ne daje ništa, stalno govori da će izići, ali ostaje. Zašto ne pokušate pronaći nekog dobrog čovjeka koji bi vam odgovarao po godinama, ali, u pravu ste, gdje ga naći da bude bolji od vašeg bivšeg supruga? Budite vrlo oprezni, ma koliko željeli da ne budete vječno sami, ne sklapajte na brzinu brakove, priuštite si prijateljstvo, u što spadaju razgovori, razmjena mišljenja, pokoja kavica i tek kad se uvjerite da ste na dobrom putu provjeravajte i dalje. Tek onda je na redu čvrsto prijateljstvo koje se ne može tiho i opasno, poput zmije, uvući u nečiji život. Na kraju: ma koliko govorili, svi griješimo i svi bi mogli biti pametniji.