Kad Božić ovije tuga...

Dolazi Božić i samo što nije, a ja sam sama. Oko mene mirisi kolača i vanilije, ali meni se to samo čini, kroz moj mali stan ne miriše ništa osim tuge. Upravo smo se rastali. Ali zašto baš na Božić, najnježniji dan u godini? Nekoliko dana prije rekao mi je da ide na službeni put, ali da ga ne čekam jer tko zna kad će se vratiti i da li će se vratiti. Znam da se neće vratiti, možda uopće neće ni otići na put, jer tko odlazi na put za Božić? Voljena djeca i, kako on kaže, nevoljena žena, okupit će se oko bora, ispod njega darovi umotani u šareni papir, miris svijeća, blistava zvijezda na vrhu. Djeca trebaju svoj Božić i zato će njihov otac biti kod kuće s njima i s njom, iako je ne voli. Jer voli mene. U toj noći bit ću najnesretnija žena na svijetu, najprevarenija, najtuænija i najbolnija. Kad prođe Božić pojavit će se s prstenom ukrašenim ametistom u sredini, zna da mi je to najdraži kamen, jer takve su mi boje i oči. Uvijek je govorio kako to ljubičasto udvostručuje moju ljepotu, da još malo pričekam i da će sve biti riješeno. Znam da je sve to jedna kolosalna laž. Znam i kad stigne Uskrs, šarat će sa svojom djecom jaja dok će se nasred stola kočiti kao zlato žuta pinca. A onda će doći proljeće i obiteljski izleti među drvećem koje je upravo prolistalo. Nije važno što voli djecu, a ne voli svoju ženu. Kad zbrojim sve, u ovoj tihoj božićnoj noći poteknu mi suze i shvatim da je sva ta naša tajna ljubav jedna obična varka. Zagnjurit ću glavu u jastuk i ridati. Recite mi nešto barem malo vedro, pa makar bila i laž. Ametist

Čemu, kad i sami znate? U tim posebnim trenucima uvijek ima ili veselja ili gorčine. U vašim razmišljanjima sve je prožeto gorčinom, samoća kuca na vrata vašega stana, takvi su to dani. Ali vi ste ih odabrali pa ih morate platiti, ne novcem nego suzama. Što će vam ametist boje nalik vašim očima kad te oči plaču u najosjetljivijim trenucima kad se svi vesele? On će doći poslije, kad prođu ti famozni dani, kad još sve mirše po smrekama, kad se rastrgani brakovi nekako sljepljuju djece radi i sveopće atmosfere prožete božićnim mirisima. I “nevoljena” žena je tada dobra, ona je, baš u ovom trenutku, važan dio obitelji, jer Božić je Obitelj. Možete nataknuti na prst čarobni ametist nalik vašim zjenicama kad sve prođe, ali to je samo zamjena za ono što ste proplakali. On će doći tek kad izvrši svoju dužnost oca i kad prođe Božić, djeca to neće primijetiti ni osjetiti, bit će očarani darovima, očinskom i majčinskom ljubavi. To je trenutak kad atmosfera Božića spaja, a ne razdvaja, može spojiti i vašeg ljubavnika s njegovom ženom koja više nije nevoljena jer je majka, a vi ste samo ljubavnica – opasan trenutak kad vas, iako u džepu s prstenom u baršunastoj kutiji, moæe odgurnuti u stranu i vratiti se kući u punom smislu te riječi. Pregrizite, stoga, te dane. Budite ljubazni s njim, ne ispitujte ga ako želite da sve ostane kao što je bilo… ali istodobno razmislite nije li plaćena previsoka cijena kad dođu obiteljski praznici, kad se konsolidira obitelj i kad se svi vole, pa i onda ako se voli netko drugi. Povucite se, ta ljubav vam samo čini život previše složenim i bez budućnosti, uvijek ćete biti druga, Čak i ako, kao što kažete, neće voljeti onu prvu. Ne razarajte, to uništava život svih: i jednih i drugih.