Kad dođe pravi trenutak...

Navršila sam osamnaest godina. Ljudi me smatraju čudakinjom. Mnogo puta se pitam – zašto. Znam da sam vrlo inteligentna, a ipak sam odabrala prosječnu školu. Tako sam htjela. “Radim uvijek ono što želim, na kraju je uvijek po mome!”, ne jednom sama sebi govorim. U školi koju pohađam upoznala sam profesoricu od četrdesetak godina. Otmjenu. Svima se sviđa, svi su se oko nje uzletjeli, ali čini se da je samo meni davala podršku. Na njezinim satovima pronašla sam sebe. Više mi, međutim, ne predaje. To je prava šteta! Napisala sam joj pismo i izrazila svoje osjećaje, ali nije mi odgovorila. Rekla sam joj da ništa ne očekujem od nje, samo da je katkad susretnem, da porazgovorimo, da izmijenimo pokoju misao. Zar ima nešto lošega ako volim osobu za koju osjećam da je oduvijek poznajem? Zbunjena sam. Jesam li doista čudna, kako kažu moji prijatelji, ili je ipak posrijedi nešto drugo? Voljela bih čuti i vaše mišljenje.

Začuđena

Vaša vas je intuicija prevarila, pošli ste u pogrešnu školu, možda ste se mogli s nekime posavjetovati, ali ste vi uvijek radili po svome. To je normalno: tek s godinama dolazi iskustvo, osluškivanje tuđih mišljenja, stjecanje vlastite individualnosti. Vaša samouvjerenost nije u skladu s vašim godinama, stoga budite oprezni sami sa sobom da vas brzopletost ne odvede na pogrešan put, opet u neku “promašenu” školu. Ne bih voljela da ovo zvuči kako prodika, ali valja i tako razmišljati. Voljeli ste svoju profesoricu. Možda je trebala odgovoriti na vaše pismo, ali kad pozitivna osoba poput nje dopusti sebi takav propust, treba se upitati nisu li je na to naveli određeni razlozi. Možda je to učinila namjerno, procijenivši da bi vaša očaranost njome mogla prijeći u ovisnost i fascinaciju. Možda vas je htjela gurnuti među vaše vršnjake kako biste bili jedna od njih, a ne jedna izvan ili iznad njih. Prošla je godina dana, možda dvije, prvi trenutak da je pozovete na voćni sok ili kavu. Sigurno će se odazvati, jer će već biti stvorena nužna distanca između vas i nje. Ostat će samo prirodan odnos dviju osoba od kojih svaka ima mjesto koje joj pripada. Tada ćete moći slobodno i opušteno ćaskati! Meni se to čini normalnim. Razmislite o tome i vi.