Kad se prelija čaša

Umorila sam se od “maškarade” koja je trajala punu 21 godinu. Odlučila sam se za rastavu, ovaj put definitivno, htjela sam to učiniti u osmoj, zatim u petnaestoj godini braka. Utrošila sam sve svoje snage, htjela sam spasiti brak da djeca ipak imaju roditelje, ali otac je bio samo na papiru. Pojavljivao bi se tek u školi, kod doktora, samo da bi mene ponizio, nikad spontano i s ljubavi. Sa mnom se nadao živjeti još sljedećih 20 godina, ne ispunjavajući osnovne dužnosti, slobodan da odlazi i dolazi, da radi što hoće. Nosio je vjenčani prsten na ruci, ali ga je nosio samo “glumački”, a da nikad ono “da” nije ispunio. Bila sam 21 godinu slijepa kraj zdravih očiju. Ovo je moja istina: živjela sam s čovjekom, monstrumom anđeoskog lica, koji vani tako glumi, a u stvari je patološki lažljivac, nasilnik koji je na meni izvršio sve moguće seksualno i ekonomsko nasilje. Rekla sam “dosta” kad se čaša prelila. Svojim potezom želim stati na kraj nasilju i otvoriti put budućnosti svojim kćerima. Uvrijeđen, odselio se i bavi se prljavim poslovima, a ja i moja djeca imamo napokon mir, mogu slušati glazbu koju volim, smijem pisati, u svom domu mogu raditi sve što hoću. Želim činiti sve što nisam mogla i smjela prije. Vjerujem da će se mojoj djeci otvoriti novi put i da ćemo ostvariti svoje vrijednosti.

Napokon slobodna

Potrebno je da se razvedete, tek tada ćete biti potpuno slobodni, inače se vaš suprug može svako toliko pojavljivati i dalje vas mučiti. Vaše veselje je, dakle, ograničeno: ne možete raditi što hoćete, još ste vezani za njega. Pokrenite rastavu i oslobodite ga se, to je jedini način da budete potpuno slobodni: učinite to ma koliko vas stajalo, radit ćete što hoćete i živjeti na svoj način. Dvadeset i jedna godina je sasvim dovoljna da kažete ne, da kažete “dosta”, jer se čaša vašeg braka davno prelila preko svog ruba. Napokon slobodni, ali ipak ne do kraja. Zato se ne veselite unaprijed nego se prihvatite posla: što ga se prije prihvatite, to prije ćete početi slobodno disati.