Kad se više ne može...

Sad mi je 48 godina, zaposlena sam u tvornici, već sam 4 godine baka. Radnica sam, imam težak i naporan posao. Moja kći ne razumije da pijem pet tableta za smirenje i uza sve to nisam sposobna svaki dan ići po unuka u vrtić i pričuvati ga dva do tri sata svaki drugi dan, jer se u to vrijeme moram odmoriti. Moja kći nema za mene razumijevanja, a ja ga moram imati. Ne znam kako ću sve to izdržati, iako želim. Bakine brige

Vaša kći nema pretjerano meko srce. No, da bismo bili pravedni, trebalo bi znati kakva je njezina situacija, ima li muža ili ako taj muž ne mari za dijete niti za njega ne daje ni novčića, možda nije zaposlen pa nema što donijeti kući. Možda je nedostatak njezinih osjećaja prema vama plod očaja: vi ne možete, a ona jedva spaja kraj s krajem da plati nekoga tko bi išao po dijete u vrtić dok ona radi, i pričuva ga dva do tri sata svaki drugi dan. Ako nije tako, nego majčinske dužnosti prebacuje na vas izmrcvarenu teškim i napornim poslom, onda je vaša kći doista bez osjećaja. Vaša je majčinska dužnost bila da svoje dijete osposobite za život kad ste odlučili da ga rodite, ali nije vaša dužnost da vas na putu do dječjeg vrtića i vašeg unučića pokupi hitna pomoć jer ne možete više, jer mjesečnih 150, odnosno godišnjih 1800 tableta za smirenje više ne djeluje. Tko će ići po unuka kad ne bude bake koja žarko želi, ali više ne može?