Kako ćete postati čovjekom?

Trideset mi je godina. Službenica sam. Ma koliko se trudila, ne mogu ostaviti muškarca koji me vara. Ne znam zašto to radi kad mu u svemu ugađam? Za uzvrat mi je nevjeran, mogla bih ga napustiti, ali se bojim sebe, strahujem kako ću bez njega, jer kakav god bio, imali smo i lijepih trenutaka, premda je to već dugo samo “međučin” između dvije nevjere. Na žalost, već dugo mislim kako je i to bolje nego ništa. Moji se prijatelji ne mogu načuditi, neki me preziru zbog moga stalnog opraštanja, kako oni kažu, jednoj propalici, ali moja slabost prema njemu jača je od moga razuma. Što da radim pa da sredim svoj život, nađem snage za to, počnem slobodno disati i postanem svoj čovjek? Ipak, osjećam da je ljubav prema njemu jača od te moje želje.

Moja želja

Ako želite biti izgubljen slučaj, pogledajte se u ogledalo. Možda se sažalite nad svojim odrazom u njemu. Iza toga bi trebao slijediti niz pitanja sebi: zašto to radim, gdje je nestao moj ponos, nisam li otirač za noge svojem najdražem i ne bole li me leđa kad me gazi? Vi ga, unatoč tome, volite. To bezumlje skupo se plaća. Možda niste primijetili, ali i bezumlje postaje navikom, kao da vam život ne vrijedi ako svakoga dana ne dobijete porciju batina.

Znam da postaje smiješno, potom tragično. Prije ili poslije bit ćete napušteni, jer i najboljem muškarcu dosadi ta neizmjerna pokornost i ropska spremnost da budete ono što on želi. Prestat će željeti i otarasit će se tereta zamorne ljubavi. Stoga prekinite pupčanu vrpcu koja vas veže za njega. Tako ćete postati čovjek.