Kako dalje?

Upravo sam navršila 28 godina. Radim "na crno" u Njemačkoj. Već četiri godine živim s jednim mladićem koji je tu rođen. Moj problem je što ga uopće ne razumijem. Naime, radi što hoće, dođe kad hoće… Boli me što je i ove godine kao i prethodne tri otišao na more sa svojim rođakom, a ne sa mnom! Pitam se što sam ja njemu i zar me nimalo ne voli? Meni je uplatio sa svojom majkom sedam dana odmora. Možda ćete pomisliti da sam nezahvalna, netko bi čak rekao pa to je dobro, ali to mene nimalo ne usrećuje. Želim s njim provesti ljetni odmor.

Često ga pitam za našu budućnost i vezu, ali ni do dana današnjega nisam dobila jasan odgovor. Meni godine idu, a ja nemam ništa: niti kuću, niti obitelj, niti posao koji nije "na crno", a on ima sve. Zar ne može zamisliti kako je meni? Ni sama ne znam što da radim, četiri godine su iza mene i cijelo sam vrijeme voljela. Da li da ga ostavim ili nastavim i dalje ovako, ali ne znam koliko dugo? Znam da me mnogo ljudi ismijava, misle koji bi normalan čovjek sve to trpio što trpim ja? Da li da mu kažem kako tako više ne mogu? Bojim se da me ne ostavi, a onda što ću sama i bez ikoga? Nikamo ne izlazim, radim od jutra do na večer, nemam mogućnosti da nekoga upoznam. Često se pitam zašto je takav kakav jest i kako dalje? 28. 09. 79.

Osobno mislim da, unatoč četiri godine koliko ste zajedno, on nije čovjek u kojega biste se mogli pouzdati: možda sam pesimist, ali mi se čini da on ne smatra vašu vezu (makar živjeli u "divljem" braku) onoliko ozbiljnom koliko je smatrate vi. On živi mladenačkim životom, slobodno, nezavisno, na žalost mislim nesklon uploviti u brak, formirati obitelj, pokušati riješiti vašu radnu situaciju kako biste se osjećali sigurnijom. Ne znam koliko mu je godina, ali mi se čini ne mnogo, a ako ih ima koliko i vi ili čak više, onda se radi o neozbiljnom čovjeku u kojeg se ne može imati povjerenja.

Zajedničko ljetovanje je u sklopu svih drugih okolnosti najmanje važno, ali govori o podcjenjivanju osobe s kojom dijeli život, njegova odluka da ode bez vas na ljetovanje pokazuje ili nezrelost, ili nemar prema vama, ili oboje. Ako ikako možete, pokušajte naći namještenje koje bi vam pružilo sigurnost, vi niste, kao što se kaže, ni na nebu ni na zemlji, vi na neki način ne postojite kao osoba, nigdje ubilježeni, sutra se možete naći na ulici. To mi se čini najvažnijim problemom, čak važnijim od čovjeka s kojim dijelite život bez ikakve budućnosti, no svakako se porazgovorite s njim, barem će vam reći svoje nakane. Sporedno je što vas drugi eventualno "ismijavaju", važno je da napokon saznate na čemu ste: sve je gore od neizvjesnosti, čovjek se osjeća poniženim, što rađa stalnu nesigurnost. Bilo bi važno da shvatite kakav je, zapravo, čovjek s kojim živite, jer o njemu zavisi kojom će stazom krenuti vaš život. A da li će otići na ljetovanje s rođakom ili prijateljem, a vama ostaviti svoju majku da ga s njom provedete, nije sudbinsko. To samo pokazuje da u njemu postoji jedna dječačka crta, pa je možda ona razlog što se ne može skrasiti u jednoj ozbiljnoj vezi makar trajala već pune četiri godine.