Kako do raja?

Navršila sam 19 godina, na prvoj sam godini studija. Život sam uvijek shvaćala ozbiljno. Prije godinu dana sam ostala trudna, moglo se spriječiti, a ja to nisam učinila. Da jesam, savjest bi mi bila mirna, no ja sam prekinula život nerođenom djetetu. Utonula sam u potpunu tupost. Moj mladić ima 20 godina, hodamo već dvije.

Nikad neću sebi oprostiti to što sam učinila, on je bio protiv toga. Psihički sam loše, proganja me slika bijele ordinacije s mnogo svjetala i metalnih instrumenata. Razmišljamo da se vjenčamo, pa neka dođe na svijet novo biće. Mislim da bi to jedino dalo smisao mom životu.

Moj grijeh

Uz gomilu kontracepcijskih sredstava ne biste proživljavali ovo što vam se dogodilo, a moglo se i izbjeći. Možda ste pomislili da je dijete samo vaša briga, vaš izbor, ne i izbor vašeg partnera, ali je ipak dopustio da se on izvede. To je samo značilo da je bio jako mlad kao i vi, nesposoban da shvati kako se posljedice zajedničkog djela zajednički i dijele, ili je bio mnogo stariji od vas pa je svjesno i bezobzirno teret zajedničke krivnje prebacio na vas.

Mnoge se stvari u životu moraju dijeliti: u tome i jest bit i ljepota ljubavi, ali i zajednička odgovornost.

Ne žurite u brak, imate samo 19 godina. Najprije naučite sve o svom tijelu. I vaš mladić o svome.

Završite studij i osamostalite se. Za vas život nije prestao, ponekad se mora proći kroz osobno čistilište da bi se stiglo do raja.