Kako do žene?

Osjećam se osamljenim, iako mi je 30 godina. Ne privlačim djevojke, imam jedino prijateljice. Imam i krug prijatelja s kojima dijelim dobro i zlo, no to mi nije dovoljno. Potrebna mi je ljubav, a ja nemam hrabrosti da se udvaram, mislim da će me svaka odbiti, iako dobro izgledam. To me ispunjava kompleksima i osjećam se nesretno. Ima li nade da se oslobodim svoje samoće i da napokon nađem djevojku koja bi me voljela?

U očekivanju

"…Strategije i mala lukavstva dobivale su bitke češće nego naše želje ili žudnje za ljubavi. Tako sam došla do posve bezumna zaključka kako nas muškarci moraju odbiti da bi nas dobili. Djetinjasto, ali često se već time što nas netko želi i hoće iscrpljuje naše krhko zanimanje. Treba nas ne htjeti i ne željeti da bi se u nama zapalio plamen taštine i bizarne borbenosti. Tada nam proradi golemo obilje mašte koje nosimo u sebi i učinit ćemo sve da osvojimo muškarca, iako ćemo ga poslije odbaciti. No, učini li on to prije nas, spremne smo da ga volimo. To je jedino moguće objašnjenje zašto dosjetljivi muškarci dobrih živaca, prosječne vanjštine i niske razine uma, osvajaju žene koje ih ne bi ni pogledale kad ne bi bile podložne atavističkom zakonu koji je vrijedio u spilji pećinskog čovjeka pa sve do danas…". Tako piše Anais Nin, kontroverzna spisateljica erotskih tekstova, ali dobra poznavateljica ljubavi, obožavateljica muškaraca i žena. Ne biste li, možda, mogli pokušati da ne pokažete kako tražite ljubav, jer žene često misle da je muškarci traže zato što je ne mogu naći i, što je još gore, jer je ne mogu dobiti. To im obara vrijednost i smanjuje izglede. Ne tražite ljubav i ne pokazujte da vam nedostaje. Žene nekim pomalo izopačenim instinktom ne vole one koji pate za njima, vole da one pate. Čini se da bi Anais mogla imati pravo. Pokušajte ne biti hrabar i ne boriti se za ženinu naklonost, nju, čini se, više zanimaju gubitnici koji ne smatraju da im je to nedostatak, i zato imaju hrabrosti (ili drskosti) tražiti najviše. To često i dobiju.