Kako do zvijezda? ...

Dvije godine smo u braku. Meni su 24, a njemu 28 godina. Prije stupanja u brak hodali smo godinu dana. Nisam željela da prije sklapanja braka stupim u intiman odnos. Potječem iz tradicionalne obitelji, vjerski orijentirane. Njegova ljubav bila je tako velika da se odrekao seksualnih odnosa prije braka iako je smatrao da je to suviše nazadno. Učinio je to meni za ljubav, ali nije bio zadovoljan, svladavao se kad bih ja okretala lice da me ne poljubi i kad sam se izvijala iz njegovog zagrljaja. Tako odgojena imala sam velikih teškoća mužem, nesposobna da mu uzvratim strast koju je od mene očekivao. Bunila sam se kad bi me strastveno uzimao. Otimala sam se, imala sam osjećaj da me siluje. Malo sam znala o bračnom životu, on je postajao nestrpljiv zato što nemam iskustva. Sve mi je to teško padalo, iako sam ga voljela. Naši odnosi su vrlo nategnuti, kaže da ne znam ni jedno slovo “abecede ljubavi”, govori mi da sam hladna i da mu ne pokazujem da ga želim. Volim ga iznad svega, ali ga se pomalo bojim, nisam kriva što se ne znam postaviti. On kaže da sam nespretna, da neću ništa naučiti. Kaže da me voli, ali da i ja moram pokazati ljubav prema njemu umjesto što sam ukočena i prestrašena. Očajna sam, što da radim? Nesretna

Tako da pođete za svojim instinktom i prepustite se da vas ljuljaju valovi strasti. Ljubav je roditeljica mnogih užitaka. Ona je jedna vrsta pijanstva. Kad čovjek prevali prvu i drugu čašu, ogladni, zatim ožedni i sručuje čašu za čašom. Tim se redom kreću i poljupci! Vaš muž je čvrsto stablo, a vi lijana koja se ovija oko njega. To je zagrljaj! Prepustite mu se i “… more će zapljusnuti svojim valovima tvoje obale, o Leana! Onda će se spojiti voda i zemlja i sve će biti jedno. A kad legneš nemoj ustati, čekaj ga s drhtanjem dok ne budete jedno…” piše Erika Yong u jednom svom romanu. To je spajanje! Ako želite da vam brak uspije, prepustite svoje tijelo čovjeku kojega volite i nemojte mu zamjeriti što je ponekad grub jer ne može do vas iako ste kraj njega, skliznete mu iz ruku i već (ili opet) niste jedno nego dva tijela. Nesposobni ste da uzvratite svom mužu ljubav koju osjeća za vas. Nemate iskustva, bojite se. Pustite ga da vas nauči kako biste oboje uživali, odbacite stid, jer vi ste sada jedno tijelo i jedna duša, vaši prsti nisu više grozničavo stisnuti nego nježno isprepleteni međusobno u zagrljaju čovjeka kojega volite. Pustite ga da vam šapće dugo, nježno, strastveno. U jednoj francuskoj knjizi kojoj sam zaboravila naslov, o raskoši ljubavi: “… Jer, vidiš, sve te više volim, svakog dana, svakog jutra, danas više nego jučer, a mnogo manje nego sutra…” Pokušajte mu se približiti korak po korak, neće vas odbiti: najprije bliže, pa sve bliže jedno drugome, sve dok se ne sudarite s posteljom i dok ne padnete oboje na nju: tijelom uz tijelo, licem uz lice, usne u kosi, isprepletene noge. I tako, korak po korak, otopit će se led straha koji vas je cijelu ovio. Tako ćete postati ženom! Na kraju ćete moći reći nešto mudro od Henryja Van Dykea: “Budite sretni što živite, jer život vam pruža priliku da ljubite, radite, igrate se i promatrate zvijezde.”