Kako uspješno i nenasilno komunicirati

Proučavajući što sve utječe na sposobnost da ostanemo suosjećajni u teškim situacijama, Marshalla Rosenberga je zainteresirala uloga jezika i način na koji koristimo riječi. Pokušao je naći pristup govoru i slušanju koji vodi davanju od srca, povezivanju sa samim sobom i drugima na način koji dopušta procvat prirođene suosjećajnosti.

Taj pristup nazvao je nenasilnom komunikacijom (NK), koristeći pojam koji je rabio i Gandi, misleći pri tome na prirodno stanje suosjećanja, kada nasilje nestane iz srca.

Iako možda ne smatramo da je način na koji govorimo nasilan, kaže Rosenberg, riječi koje koristimo često vode do povrede i bola, bilo u drugima ili nama samima.

Zamijenite stare obrasce

NK je utemeljena na jeziku i komunikacijskim vještinama koje jačaju sposobnost da ostanemo ljudska bića, čak i u jako teškim uvjetima.

Ne sadrži ništa novo, nego podsjeća na ono što znamo – kako bismo se trebali odnositi jedni prema drugima – i pomaže živjeti ta znanja. Na dubljoj razini, podsjeća da pozornost držimo usredotočenu na mjesto gdje postoje najveći izgledi da ćemo naći što tražimo.

Kako NK zamjenjuje stare obrasce obrane, povlačenja ili napada kad se nađemo licem u lice s presudom ili kritikom, kaže Rosenberg. Počinjemo vidjeti sebe i druge, kao i svoje namjere i odnose, u novom svjetlu. Primjena ne zahtijeva da osobe s kojima komuniciramo budu u tome vješte, ni motivirane da se odnose prema nama sa suosjećanjem. Uspijemo li se držati načela te činiti što nam je u moći da budemo motivirani isključivo za suosjećajno davanje i primanje, priključit će nam se u procesu. Rosenberg ne tvrdi da se to događa brzo i lako, ali kaže da u njegovom iskustvu funkcionira.

Opažanje bez osude

Prvi korak je promatranje što se stvarno događa u konkretnoj situaciji. Što opažamo da drugi govore ili čine, a što obogaćuje ili ne obogaćuje naš život. Trik je u tome da budemo u stanju artikulirati to opažanje bez uvođenja osude ili procjene – jednostavno reći što to oni rade, a nama se sviđa ili ne sviđa.

Zatim, kažemo kako se osjećamo kada promatramo to događanja: jesmo li povrijeđeni, uplašeni, radosni, zabavljeni, iritirani… I kao treće, kažemo koje su potrebe povezane s osjećajima koje smo prepoznali. Svijest o ove tri komponente je uvijek prisutna u korištenju NK za jasno i iskreno iskazivanje kako smo.

Na primjer, majka bi mogla reći sinu: “Marko, kad vidim dvije lopte prljavih čarapa ispod stola u dnevnoj sobi i još tri pored televizora, osjećam nervozu. Potrebno mi je više reda u sobama koje svi koristimo.” Mogla bi odmah nastaviti s četvrtom komponentom – vrlo konkretnom molbom: “Bi li htio odnijeti svoje čarape u svoju sobu ili u perilicu?”

Četvrta komponenta bavi se onim što želimo od druge osobe, a što bi obogatilo naš život ili ga učinilo ljepšim.

Što bi obogatilo život drugih?

Jedan dio NK je iskazivanje te četiri informacije na jasan način. Verbalno i neverbalno. Drugi dio se sastoji od primanja te iste četiri informacije od drugih. Povezujemo se tako što prvo pokušavamo saznati što opažaju, osjećaju i trebaju, otkivajući što bi obogatilo njihov život – primajući i četvrtu informaciju, njihovu molbu nama.

Dok držimo pozornost usmjerenu na ta četiri područja, i pomažemo drugima da čine isto, uspostavljamo tok komunikacije, tamo i nazad. Suosjećanje se prirodno pojavljuje: što opažam, osjećam, trebam, što od tebe tražim, a što bi obogatilo moj život. Što opažaš, osjećaš, trebaš, što od mene tražiš, a što bi obogatilo tvoj život.

NK nije set gotovih recepata. Prilagođava se različitim situacijama, kao i osobnim i kulturalnim stilovima. Sva četiri područja procesa moguće je iskusiti i bez ijedne izgovorene riječi. Bit je u svijesti o ta četiri područja, a ne u riječima koje se doslovno razmjenjuju.

Knjigu Nenasilna komunkacija Marshalla Rosenberga izdao je Centar za mir, nenasilje i ljudska prava – Osijek. Želite li ju pročitati, možete ju besplatno skinuti ovdje .

Izvor: Via positiva