Legendarni zagrebački kazališni glumac i profesor na Akademiji dramske umjetnosti, rođen prije 78 godina u Zatonu kod Dubrovnika, koji je s glumicom Nevom Rošić lani proslavio zlatni pir, nakon 15 godina se vratio na veliko platno: u filmu ‘Kenjac’ redatelja Antonija Nuića, koji je stigao u kina, maestralno je odigrao ulogu obiteljskog silnika
Zapravo vam je ime Antun: tko vas danas tako zove? – Samo administracija, to jest ljudi koji mi ime čitaju iz osobnih dokumenata.
Ulogom Paška u filmu “Kenjac” nakon 12 godina stanke vratili ste se na veliko platno: zašto vas toliko dugo nije bilo pred kamerom? – Objasnili su mi da me kamera ne voli, budući sam nefotogeničan.
Što je bilo ključno da prihvatite ponudu redatelja Antonija Nuića? – Pristojan scenarij, pristojan redatelj, pristojni partneri. A možda i pristojan honorar, ne sjećam se više.
Kad ste posljednji put bili u kinu? – Kad su me prijatelji uvjerili da neću gledati američko smeće.
A u kazalištu? – Idem često, sve u nadi da ću konačno vidjeti produkt vrijedan pažnje.
Koji ste film pogledali najviše puta? – Fellinijev “Amarcord” gledam najmanje jednom godišnje, jer je grandiozan.
U kazalištu ste odigrali više od stotinu uloga, a na filmu tek desetak: kako objašnjavate taj nesrazmjer? – Ljubav je u pitanju.
Koje uloge smatrate vrhuncima svoje karijere? – Oresta, Edipa, Orsata, Bruta, Gospara Lukšu.
Koje tri knjige biste ponijeli na pusti otok? – Bibliju u tri različita prijevoda. Tko su vam bili najbolji studenti na Akademiji dramske umjetnosti? – Svi oni koji i ne slute koliko su od mene naučili. Što biste savjetovali mladim kolegama na početku glumačke karijere? – Radite kao da ćete tek u dalekoj budućnosti postati glumci! Kad dođe vrijeme, vaši će talenti znati prepoznati i posvetiti vaš rad.
Što si želite povodom 79. rođendana koji ćete proslaviti potkraj rujna? – Hvala, imam sve, čak i dozu straha pred budućnošću.
Planirate li veliku feštu? – Ne. Samo ću sebi pokloniti 79 ruža.
Kako tumačite svoju vitalnost u visokoj životnoj dobi? – Kirurzi koji već više od dva desetljeća ruju po meni, uvjerili su me da imam veoma mlad krvožilni sustav.
Koje mjesto danas smatrate svojim domom: rodni Zaton kraj Dubrovnika, gdje imate kuću, ili Zagreb? – Zagreb, naravno. U kojem od njih provodite više vremena? – U Zagrebu. Premda bih volio dotrajati na moru.
Koja su vam tri najdraža mjesta u Zagrebu? – Markov trg, Ilica od trga bana Jelačića do Frankopanske i Jozin trg (Trg maršala Tita). Čega uvijek mora biti u vašem hladnjaku? – Hladne vode i svježeg maslaca.
Kad ste posljednji put skuhali ručak i nakon toga oprali posuđe? – Često kuham, ali rijetko perem.
Koja je vaša formula za dug i skladan brak? – Ne praviti buku ako juha nije dovoljno topla, a prilog dovoljno papren.
Kako reagirate kad se razljutite? – Ja sam Vaga u horoskopu. Ako me netko zaista izbaci iz ravnoteže, čini se da sam neugodan.
Koje ljudske osobine najteže podnosite? – Jastvo, umišljenost… Na koga biste potrošili i posljednji novčić? – Na unučiće. No, oni su skromni, pa mi je posljednji novčić uvijek u džepu.
Kruno Petrinović